Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja čime želi skrenuti pozornosti javnosti diljem svijeta na sve veći problem ovoga složenog poremećaja koji se kod pojedinaca najčešće razvije u prve tri godine života i uglavnom traje do kraja života.
Autizam je stanje, odnosno drugi način postojanja na ovome svijetu. Autistične osobe se prvenstveno fizički ne razlikuju od „zdravih“ osoba, a poneki se vrlo malo i psihički razlikuju, govori za portal NovaBila.info, Ivanela Garić, mlada profesorica engleskog i talijanskog jezika i književnosti.
Kako nam govori, prvi susret s osobom s autizmom bio je prije godinu i pol. Kada joj je tada rečeno da dolazi dječak koji ima autizam, da ga upozna nije znala što će očekivati. Nisam bila svjesna što to točno znači. Kada je došao, izgubljen on kao i ona, otkrila je te naglašava da je to zapravo sasvim normalno dijete. Zanimljiv i izražajan.
Majka od ovog dječaka je htjela da on uči talijanski, a ranije je učio i engleski jezik. Uz konzultacije s majkom i sa stručnjakom u ovome području, koji su dali odlične savjete, odlučila sam početi s tim instrukcijama i poučavanjem. Ono što je zapravo zanimljivo i što bih izdvojila je činjenica da sam i ja jako puno znanja dobila. Učenje je bilo obostrano. Dječak je učio talijanski jezik, a ja sam učila kako se ponašati i pristupati osobi s autizomom u različitim situacijama, objašnjava profesorica Garić.
Kako kaže, mišljenja je da naše društvo zapravo nije dovoljno upućeno u tu temu. Mnogi su je pitali šta je to, kako to djeca dobiju ili može li se izlječiti i slično. Ono čega trebamo svi biti svjesni je prvenstveno da je širok spektar autizma. I ne, ne može se izlječiti, ali možemo pomoći da se i ti ljudi sasvim normalno uklope u društvo.
Kroz redovitu nastavu u školi se nisam puno susretala s djecom s autizmom. Bilo je tu nekoliko učenika, ali su bez većih poteškoća mogli pratiti nastavu, a uz prilagođeni program i u potpunosti svladati gradivo. Zanimljivo je se staviti u njihovu poziciju i svijet sagledati iz njihove prespektive. Tada nam sve postane jasnije, govori je ova mlada i susretljiva profesorica.
Njena iskustva govore kako na svu sreću nije svjedočila diskriminaciji nad djecom s autizmom, iako vjeruje da toga ima.
Svaki roditelj bi trebao svoje dijete uputiti u tu temu kako se danas sutra, u učionici prvenstveno a onda i u svim drugim životnim situacijama, ne bi dogodila uprava ta diskriminacija, vršnjačko zlostavljanje ili marginalizacija. Trebamo se svi više osvijestiti o tim temama, biti upućeniji i zanimati se kako bismo mogli pomoći svijetu oko nas. Iako ne možemo znati što nam život donosi, svejedno trebamo proširiti vidike i saznanja, dodala je.
Iskreno se nadam da ćemo se više osvijestiti kad je budućnost djece s autizmnom u pitanju. Ta djeca nama svima mogu biti radne kolege. Za njih se može naći mjesto i u uredima, bolnicama, restoranima i slično, kao i za sviju nas. Posao se svima može prilagoditi. U svijetu čak imaju i sajmovi karijera za osobe s poremećajima iz autističnog spektra, zaključila je profesorica Garić.
novabila.info
