Župna crkva sv. Ante Padovanskog u Busovači večeras je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a mnoštvo vjernika koje nije uspjelo pronaći mjesto u crkvi pratilo je misno slavlje ispred crkve, kao i u susjednim župnim dvoranama. Posebnu dimenziju proslavi dalo je i mnoštvo vjernika iz dijaspore i svijeta, koji su za božićne blagdane stigli u svoj rodni kraj.
Zahvaljujući prijenosu uživo koji je omogućio portal grad-busovaca.com, slavlje je doprijelo i do onih koji nisu mogli osobno prisustvovati.
Svečanu misu ponoćku predvodio je prof. dr. fra Josip Jozić, uz koncelebraciju župnika župe sv. Ante Padovanskog u Busovači fra Zorana Jakovića, te fra Roberta Bašića, fra Dritona Hajdaraja i vlč. Vedrana Ćosića. Svojim pjevanjem slavlje je dodatno uljepšao župni zbor, predvođen Irenom Čavara.
Na koncu misnog slavlja, župnik fra Zoran Jaković pozdravio je okupljene, čestitao im Božić te uputio svečani blagoslov svim vjernicima.
Propovijed prof. dr. fra Josipa Jozića
U svojoj nadahnutoj propovijedi, prof. dr. fra Josip Jozić naglasio je važnost Matejeva evanđelja koje tumači da je Isus uistinu Sin Božji. Podsjetio je kako je evanđelist Matej imao tendenciju postupno uvoditi slušatelje u tu tajnu, kako bi ih uvjerio da je Isus doista Sin Božji, te istovremeno posvjedočio snagu koja dolazi od Isusa Krista:
“Matej piše: ‘Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji!’ Matej je imao tendenciju da ljude lagano uvede u tajnu, da se uvjere kako je Isus Sin Božji, ne samo da to povjeruju, nego i da dožive snagu koja dolazi od Isusa Krista.”
Fra Jozić je dalje protumačio Matejevu poruku o anđelu koji se u snu javlja Josipu te naviješta rođenje Spasitelja. Istaknuo je da to nije bila Josipova volja, nego volja Božja i Božji dar:
“Nije Josipova namjera, nije on to snovao niti želio; nije njegova volja da se Isus rodi. Evanđelje naglašava da je to Božja volja i Božji dar – život koji Bog daje i koji se utjelovljuje ima vrijednost jer je to zaista dar Božji.”
Osvrnuo se na to kako se danas često miješaju pojmovi “dar” i “poklon”:
“Dar i poklon nisu isto. Poklon je nešto materijalno, često se daje da bi se nekog osvojilo ili kupilo, ponekad da bi se pokazala nadmoć. Dar, u biblijskom smislu, čuva dostojanstvo drugog čovjeka, često je nevidljiv, ne nameće se i ne traži uzvrat. Naš život jest dar Božji – iako ga često ne poimamo tako.”
Potaknuo je vjernike da cijene život kao najveći Božji dar i da preispitaju način na koji govore i razmišljaju o životu – počevši od nerođenog djeteta pa do starih, nemoćnih i bolesnih:
“Smatramo li život nečim što možemo baciti ili ga bespovratno uništiti? Zapitajmo se: imamo li u sebi osjećaj zahvalnosti za ovaj dar koji se zove život? Božji dar nije tek poklon koji ćemo odbaciti nakon nekog vremena, već nešto dragocjeno što čuvamo i poštujemo do kraja.”
Svoju propovijed zaključio je pozivom na prepoznavanje i njegovanje vlastitih talenata i sposobnosti, naglasivši kako je i “sloboda dar koji nam je Bog dao”:
“Nije sve slučajno ili ‘po sebi razumljivo’. Mnoge sposobnosti koje imamo – pa i smisao za glazbu – proizlaze iz dara koji dolazi od Boga. Tako je i sa slobodom. Božji dar nije samo ono što vidimo, nego i naša sposobnost da biramo dobro, da živimo u ljubavi i solidarnosti.”
Prof. dr. fra Josip Jozić zaključio je propovijed moleći da svi vjernici, posebno u ovo božićno vrijeme, još snažnije prepoznaju vrijednost vlastitog života kao najvećeg dara te da u skladu s time postupaju prema sebi i drugima.
Čestit i blagoslovljen Božić svim vjernicima uputio je na samome kraju i župnik fra Zoran Jaković, koji je pozvao okupljene da Isusov dolazak na svijet dožive kao trajnu poruku ljubavi, mira i zajedništva.
