Sveta Cecilija jedna je od najpoštovanijih ranokršćanskih mučenica i zaštitnica glazbenika. Njezin se blagdan u Rimu slavio već 545. godine, a srednjovjekovni pisci opisivali su je kao „nebeski ljiljan“ čiste vjere.
Prema predaji, rođena je u Rimu početkom 3. stoljeća. Iako iz poganske obitelji, odgajana je kao kršćanka. Udana je za Valerijana, koji se nakon susreta s papom Urbanom obratio na kršćanstvo. Legenda kaže da je anđeo oboje okrunio krunama od ljiljana i ruža, simbolima čistoće i žrtve.
Cecilija, Valerijan i njegov brat Tiburcije hrabro su širili kršćansku vjeru, zbog čega su bili progonjeni. Nakon što je odbila odreći se svoje vjere i bogatstva, Cecilija je osuđena na smrt. Prema predaji, nakon neuspjelog pogubljenja preživjela je još tri dana, tijekom kojih je svoje imanje razdijelila siromasima.
Najprije je pokopana u Kalistovim katakombama, a kasnije je njezino tijelo preneseno u baziliku sv. Cecilije u Trastevereu. Krajem 16. stoljeća pronađeno je iznenađujuće očuvano, što je inspiriralo kipara Madernu da izradi poznati mramorni kip svetice.
Zbog predaje da je „u srcu pjevala Gospodinu“ i da je mogla čuti anđeosko pjevanje, sveta Cecilija časti se kao zaštitnica glazbe. Na umjetničkim prikazima najčešće je prikazana uz orgulje ili ruže, svoje najprepoznatljivije simbole.
