“Moj sin, Nenad Trogrlić (1970.) nestao je u Zenici 15. rujna 1993. godine. Tog dana izašao je iz stana na Bulevaru, rekao da ide kupiti cigarete i nestao bez traga. Do danas njegovi ostaci nisu nigdje nađeni…”
“Svjesna sam da je njegov život ugašen u rujnu (septembru) 1993., u onom ratnom haosu ratne Zenice. Ne tražim pravdu, ne tražim krivce, imena… Jedino što tražim je informacija – gdje su kosti mog sina Nenada?
Ne znam više gdje nismo tražili i koga sve nismo pitali, bez uspjeha. Za politiku me nije briga, rat je odavno prošao. Apeliram na ljudskost, ako još postoji – recite mi gdje su kosti mog sina.”, priča nam Ružica.
Ne tražite novac za informaciju – ova starica je tog momka začela, nosila, rodila, dojila, školovala… kosti djeteta se majci ne prodaju. Negdje u ovom gradu mora da postoji netko tko zna gdje su njegove kosti.
“Ja, majka, starica, molim – javite se, anonimno, bez straha, ne tražim detalje sinove smrti, samo želim da nađem njegove kosti, da ih sahranim dolično.”
Ružica Trogrlić,
Bare 45
72260 Busovača”
