Svako jutro u 57 pučkih kuhinja širom Bosne i Hercegovine počinje tiho, ali uz duge redove ljudi koji čekaju topli obrok. Svakoga dana gotovo 19.000 građana BiH dolazi po hranu, što svjedoči o urušavanju životnog standarda, rastu siromaštva i slabljenju socijalne sigurnosne mreže u zemlji.
U Bosni i Hercegovini gotovo svaka peta osoba živi ispod granice siromaštva, bez dovoljno sredstava za osiguranje osnovnih namirnica. Prema procjenama Ujedinjenih naroda, tisuće ljudi koji nisu registrirani u javnim kuhinjama i dalje se bore u tišini – mnogi zbog ponosa ili nedostatka informacija.
U nekim zajednicama situacija je još kritičnija, jer u više od 70 općina i gradova u BiH ne postoji niti jedna javna kuhinja.
Kad hrana postane luksuz, a bacanje hrane paradoks
Ironija je da Bosna i Hercegovina godišnje baci stotine tisuća tona hrane, dok istovremeno tisuće ljudi gladuju. Istraživanja pokazuju da se u jednoj godini odbaci oko 400.000 tona hrane koja bi se mogla iskoristiti.
Ekstremno siromaštvo pogađa stotine tisuća ljudi, a prema nekim procjenama, gotovo 700.000 osoba živi na rubu siromaštva, s minimalnim primanjima ili u potpunoj nesigurnosti, piše Buka.
Stručnjaci naglašavaju da siromaštvo nije posljedica osobne nesposobnosti, već sustavne nebrige vlasti. Dok tone hrane završavaju na odlagalištima, stotine tisuća ljudi bore se za topli obrok, što zahtijeva hitnu socijalnu intervenciju, ističe ekonomski analitičar Aleksa Milojević. Među korisnicima su zaposleni koji rade za minimalac, umirovljenici čija primanja nisu dovoljna ni za lijekove te obitelji s malom djecom.
Portreti života iza brojki
Red ispred kuhinje u Bijeljini u zimsko jutro prizor je koji mnogi ne žele vidjeti. Halid Imširović, čovjek srednjih godina bez posla, stoji u redu s plastičnom posudom:
„Žena mi je invalid, sinovi teško bolesni. Ja sam star, ne mogu naći posao. Ovaj obrok nam je sve, od toga živimo.“
Grad Bijeljina godišnje izdvaja oko 250.000 KM za rad kuhinje, što omogućuje pripremu kuhanih jela radnim danima i suhih obroka vikendom. Mitar Škorić iz Gradske uprave ističe da se obroci dostavljaju i na kućne adrese za više od 50 nepokretnih osoba, no lista onih kojima je pomoć potrebna i dalje raste.
Stručnjaci upozoravaju da inflacija najteže pogađa one koji polovicu svojih prihoda troše na hranu. Bez vlastite proizvodnje i robnih rezervi kojima bi država mogla intervenirati na tržištu, pučke kuhinje ostaju jedino utočište za tisuće obespravljenih građana.