Dok se Split tijekom ljeta puni turistima, dio njegovih starijih stanovnika zbog niskih mirovina svake večeri obilazi kontejnere, skuplja boce i predmete koje mogu prodati kako bi nadopunili kućni proračun.
Sve veći broj umirovljenika na splitskim ulicama prisiljen je tražiti dodatne načine zarade jer s mirovinama, kako kažu, teško mogu podmiriti osnovne životne troškove. Među njima su i supružnici koji gotovo svake večeri obilaze različite gradske četvrti i pretražuju kontejnere.
Kako piše Slobodna Dalmacija, na ulicama se mogu vidjeti ljudi s kolicima za kupnju punima vreća, koji skupljaju povratnu ambalažu, odjeću, uporabne predmete i manje komade namještaja. Ono što mogu, prodaju otkupljivačima.
Jedan od sugovornika, 72-godišnji splitski umirovljenik, kaže da sa suprugom redovito obilazi Blatine, Split 3, Gripe, Firule, Zentu i Bačvice. Posebno odlazi u dijelove grada u kojima očekuje pronaći više stvari koje ljudi ostavljaju uz kontejnere.
Idem svaku večer, sam ili sa ženom, jedino izbjegavam kad je velika kiša. U jedan kontejner uđe žena, u drugi ja.
Kaže da je posljednjih godina primijetio kako kontejnere obilazi sve više ljudi, među kojima ima i mlađih. Njegova mirovina iznosi 430 eura, a ističe kako mu nakon plaćanja računa i hrane ostaje vrlo malo.
Radio sam cijeli život, uplaćivao staž i sada nemam nikoga svoga da mi pomogne.
Kava u kafiću postala luksuz
Slobodna Dalmacija donosi i priču 76-godišnjeg umirovljenika koji je tijekom radnog vijeka, kaže, živio pristojno i nije oskudijevao, no s odlaskom u mirovinu morao se odreći stvari koje je prije smatrao uobičajenima.
Jedna od njih je i obična kava u kafiću.
U jednom trenutku shvatiš da više ne možeš plaćati kao što si radio cijeli život. Imaš izbor između kruha, hrane ili kave, nešto moraš maknuti.
Isprva mu je, priznaje, bilo neugodno pretraživati kontejnere. No s vremenom je shvatio da nije jedini, a susreće i građane koji mu pokušavaju pomoći ostavljajući boce ili druge stvari koje može iskoristiti.
Novčanu pomoć, međutim, ne želi prihvaćati.
Ja nisam prosjak. Ja samo želim popiti kavu u kafiću, vidjeti druge ljude, pričati s njima i osjećati se kao čovjek koji si to može priuštiti. I zato idem na kontejnere, na posao.
Kaže da u otpadu često pronalazi potpuno upotrebljive predmete, od odjeće s etiketama do kućanskih uređaja koji još rade.
Iako naglašava da nije gladan i da ima osnovno za život, teško mu pada činjenica da si u starosti više ne može priuštiti ni male stvari koje su nekada bile dio njegove svakodnevice.
Ove male mirovine degradiraju nas kao ljude. Naprave ti granicu u životu, ne vidiš je, a stalno je oko tebe.
Zbog toga, kaže, gotovo svaku večer ponovno kreće u obilazak grada. Ako ne pronađe ništa drugo, skuplja boce čijom prodajom zaradi dovoljno za poneku kavu i druženje.
- Oznake:
- Split
- umirovljenici