Stotine katolika iz Busovače, Fojnice i Kiseljaka hodilo je danas na obronke planine Zahor, na lokalitet Kaštele – srednjovjekovno planinsko utočište franjevaca i katolika središnje Bosne, koji su se prije više od 500 godina morali skrivati u planinskim mjestima kako bi ispovijedali svoju vjeru i sačuvali se od terora osmanske vlasti i osvajača.
Skrušeni u molitvi, s mislima o žrtvi naših predaka, ali i s posebnom radošću, pomolili su se i zahvalili Bogu na radosti i životu.
Misno slavlje pred stotinama hodočasnika predvodio je fojnički gvardijan, inače Busovljak, fra Mirko Majdandžić uz koncelebraciju još 6 svećenika.
Na obroncima planine Zahor, na tromeđi općina Busovače, Kiseljaka i Fojnice, iznad mjesta Milodraž, nalaze se tragovi starog grada Kaštela, koji se u dokumentima spominje već u XV. stoljeću, a nalazi se na nadmorskoj visini od 1158 m.
Ova tvrđava, pored Kozograda, nalazi se na najvećoj nadmorskoj visini od svih starih gradova u Bosni.
LEGENDA O KAŠTELIMA
Prema predanju, u pećinama su se skrivali fratri na čelu s fra Anđeom Zvizdovićem, odakle je on sišao na Milodraž da primi, kao predstavnik bosanskih franjevaca, 1463. godine, od Sultana Muhameda II povelju zvanu Ahdnama.
Većina ljudi je mislila da Kaštela pripadaju općini Fojnica, uključujući i fra Nikicu Vujicu bivšeg gvardijana fojničkog samostana koji je još za vrijeme svog mandata pokrenuo inicijativu za proglašenjem ovog lokaliteta nacionalnim spomenikom. Međutim, na samom početku procesa, otkrio je da isti u biti katastarski pripada općini Kiseljak.
Naime, riječ je o jednoj od najstarijih građevina koje dokazuju franjevačku prisutnost u Bosni i Hercegovini.
Ono što se danas može vidjeti, stari grad Kaštel predstavljaju, u stvari, tri veće pećine, koje se nalaze duboko u stjenovitom dijelu planine Zahor. Pećine, odnosno njihovi otvori su većeg obima, tako da je moguće da u jedan otvor stane od 40 do 50 ljudi. Dva ulaza u dvije pećine nalaze se jedan pored drugog, a iznad njih, na nepristupačnom terenu, nalazi se treća pećina, do koje se mogu popeti samo oni vještiji i najhrabriji posjetitelji, uglavnom planinari, koji, često puta, za penjanje do pećine koriste užad.
Pošto je na prvoj pećini, prema kanjonu rijeke Kozice, ulaz u pećinu bio dosta velik, taj ulaz je kasnije zazidan i u zidu su ostavljena samo vrata i manji prozor iznad njih.
Pristup Kaštelima je dosta težak, a od kanjona rijeke Kozice nije nikako moguć, pošto je stijena vrlo strma i dosta visoka.
O Kaštelama postoje mnoge priče i legende. Stanovnici iz okolnih sela pričaju da se u kamenu nalazila velika željezna alka za koju su, navodno, vezani brodovi, da je more bilo čitavom kotlinom rijeke Kozice i dalje u dolinama rijeke Bosne i Lašve. Ukoliko je zaista postojala željezna alka, a izgleda da jeste, onda je ona, sa sigurnošću se može tvrditi, služila za penjanje do pećine, a ne za vezanje brodova.
Na zazidanoj strani ulaza u prvu pećinu na Kaštelima nalaze se tragovi od ostataka tri drvene grede. Pošto je otvor pećine dosta visok, vjerojatno je pećina gredama bila podijeljena na kat ili je gornji dio pećine služio kao palača za spavanje.
FOTO: Robert Marić
