Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u Bosni i Hercegovini je u konstantnom porastu i za mjesec srpanj iznosila je 1.601 marku.
Ipak, u usporedbi sa susjednim zemljama, ona je značajno manja, gotovo upola manja od one u Sloveniji.
Sindikati upozoravaju da bi prosječna plaća morala biti najmanje 2.000 maraka ako se želi zaustaviti masovno iseljavanje, naročito mladih, koji zbog niskih primanja u Bosni i Hercegovini spas traže u zemljama Europske unije.
Prosječna plaća u BiH prošle godine u srpnju iznosila je 1.388 KM, dok je u srpnju ove godine dostigla 1.601 KM, što predstavlja povećanje od 213 KM. Na rast prosječne plaće utjecao je i rast minimalnih plaća u entitetima – u Republici Srpskoj one sada iznose 900 KM, a u Federaciji BiH 1.000 KM. Ipak, i s ovim povećanjima, BiH i dalje ima najniže minimalce u regiji.
Minimalac u Srbiji iznosi 1.078 KM, u Crnoj Gori 1.173 KM, u Hrvatskoj 1.467 KM, a u Sloveniji čak 1.760 KM, izvještava BHRT. Razlike su još izraženije kada se usporede prosječne plaće u Bosni i Hercegovini one iznose 1.601 KM, dok je u Srbiji 1.821 KM, Crnoj Gori 1.985 KM, Hrvatskoj 2.810 KM, a u Sloveniji čak 3.114 KM.
Dodatni problem, upozoravaju sindikati, jeste to što prosječna plaća od oko 1.600 maraka ne odražava realno stanje, jer dvije trećine radnika u zemlji zarađuje manje od tog iznosa.
Spor gospodarski rast
Plaću od 1.555 maraka i više prima tek svaki treći radnik u Republici Srpskoj. Dvije trećine radnika tu plaću ne može ni sanjati, ističe Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata RS.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka košarica za mjesec rujan 2025. godine iznosila je 3.431,60 KM, što znači da četvoročlana obitelj s jednom prosječnom plaćom ne može podmiriti ni polovicu osnovnih troškova života. Građani smatraju da plaće moraju rasti i da bi prosječna plaća morala iznositi barem 2.000 maraka.
Iako je svima jasno da su povećanja plaća neophodna, stručnjaci upozoravaju da bez gospodarskog rasta nema ni većih zarada.
Mi to, nažalost, nikada nećemo stići. Nemamo gospodarskog rasta, nemamo ozbiljna investicijska i strateška ulaganja u razvoj gospodarstva. Kod nas je važnije zadužiti se i napraviti koji kilometar autoceste, nego pomoći realnom sektoru, ističe Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.
Zaključak je jasan: da bi se u Bosni i Hercegovini preživio mjesec s prosječnom plaćom, koja je za većinu građana nedostižna, treba biti pravi čarobnjak. Oni koji to nisu svoj spas traže daleko odavde.
