Kinezi u ovom kraju opet čudesa rade.
Eno ih, dižu novi most, sad preko Neretve i zemlje Hercegove, tamo kod Počitelja, Čapljini za leđima, taman da staneš i ne znaš čemu bi se radije divio, onome gore ili ovome dolje.
Čudo, rekosmo. No, čudesima tu nije kraj. Nešto dalje, u jami koja uzalud Mostar od strašna svijeta sklanja, Igor Krezić diže tvrtku o kojoj je ova reportaža jedino što nevješt čovjek može napisati.
Ne smeta Igoru Kreziću što ste za njega prvi put čuli tek jučer. Dapače, i to mu je bilo previše pa ga u ovoj našoj priči praktično neće ni biti. Iako ćemo ga stalno spominjati.
Sreli smo ga tek na tren. Izišao je iz svoje bijele Tesle, pružio nam ruku, zaželio ugodan boravak među njegovim zaposlenicima i odjurio. Da bi se šetao. Do Čapljine. Nekih pet sati u jednome smjeru.
– Dan je idealan za šetanje – nasmijao se i nakrivio nevidljivi šešir.
U Mostaru je, pred Svisvete, bilo 27 stupnjeva Celzijevih. Hlad se dobro plaćao, a Igor Krezić točno se u podne uputio na pripeku. I nije se zakleo da se neće zatrčati. Jer, trči mu se u posljednje vrijeme. Baš trči. Eno je nekidan u Ljubljani istrčao polumaraton. Svoj prvi.
– Sigurno ne i zadnji! – domeće.
PRECIZNOST JE SVE
Trebala su mu dva sata. Točnije, jedan sat, da budemo precizni, i 59 minuta. Jer preciznost je kod Krezića bitna. Najbitnija. Sve što ima i što jest može zahvaliti preciznosti. Precizan je bio i kad je onomad skočio kroz prozor pred očima šokiranih djelatnika. Nisu oni imali pojma da ga u podnožju čeka zračni jastuk pa su vrištali od straha. I na YouTubeu je sve zabilježeno. Jedan prijatelj, koji je s njim od samih početaka poslovnih avantura, “budalu” je i ošamario.
– Održao je govor nakon što se vratio s godišnjeg odmora i bacio se. Strašno nešto. A sve je do u detalje bio isplanirao, kao što i inače uvijek radi, takav je on. Samo dvoje ljudi iz cijele firme znalo je što će se dogoditi, Peđa i jedna trudnica kojoj je rekao što će napraviti da joj se od šoka ne bi što dogodilo, a svi mi ostali smo popadali u nesvijest, ma bjež‘ – prisjeća se Ivana Perković.
Ivana je direktorica ljudskih resursa u “NSoftu”. Firmi koju je Igor Krezić osnovao još 2008. godine – u garaži, a gdje drugdje – i koja danas ima više od 300 zaposlenih. I klijente u 35 zemalja iz cijeloga svijeta, od Kanade i Ekvadora preko Kolumbije i Kostarike do Namibije. Znate li vi uopće gdje je Namibija?!
Core business im je izrada softvera za kladionice i igre na sreću te osmišljavanje samih igara, ali i izrada sustava iz domene sigurnosti, što ih, s obzirom da tržištu nude i softver i hardver, čini jedinstvenima u svijetu. Uostalom, o “NSoftu” dovoljno govori i činjenica da posluju s Amerikancima. Da su svako malo u Las Vegasu. Da se za njih znade i u Meki industrije klađenja. Da su, ako vam još nije jasno što rade, naftu iz Hercegovine došli prodavati u Teksas. I da im odlično ide.
– Istina, ne možemo se požaliti – zadovoljan je i Dario Jurčić, direktor “Nsofta”.
Za sebe kaže da je “gamer” koji je postao CEO. Još kao klinac imao je internet gaming caffe. Jedan od dva najbolja u gradu. Drugi, jedva dvjesto metara udaljen, držao je Igor Krezić.
– Bili smo ljuta konkurencija – smije se Dario.
Danas je “NSoft” praktički u njegovim rukama. Krezić mu je prepustio donošenje svih važnijih odluka. I nije pogriješio.
– Kad sam se javio na oglas za posao u “NSoftu”, nije mi bilo svejedno. Bojao sam se da me Igor ne najuri čim me vidi. A on se oduševio. Bilo mu je drago što netko koga poznaje i za koga je siguran da zna posao želi raditi u njegovoj firmi. Takav je on, nema kod njega nikakvih drugih kriterija osim rada i znanja – govori Dario.
PRAVA TVORNICA, S TRLIŠIMA
Diplomirao je na Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike u Mostaru, neko je vrijeme radio u banci, a sada je direktor međunarodno priznate i nagrađivane kompanije, jedne od najbrže rastućih u srednjoj Europi i najpoželjnijeg poslodavca u Bosni i Hercegovini.
Skroman je pa na sve ovo samo šuti. Volio bi da je Igor s nama pa da i on štogod reče. Ali Igor ima važnija posla, eno ga šeta do Čapljine.
– Takav je on, kad nešto odredi, nema nazad – sliježe ramenima Dario.
Kad su ono suparnici bili, gledali su se kao što se rđava braća gledaju. A sad im nadaleko nema ravnih. Lako za Mostar, tu, kažu nam Dario i Ivana, malo tko i zna da “NSoft” baš toliko valja, ali što ih svud okolo cijene, to je nešto. Igor blagoslivlje dan kad mu se Dario javio na oglas.
– Dođite da prvo ovo vidite – vode nas Dario i Ivana u “Stark”.
A “Stark” je još jedna kompanija koju je osnovao Igor Krezić. I u njoj se, da sad ne kompliciramo stručnom terminologijom, izrađuju terminali za “NSoftove” inovacije. “Stark”, ukratko, priprema hardver za “NSoftov” softver. I prava je tvornica, s teškim strojevima, bukom i radnicima u trlišima. I s golim, nabujalim ženama okačenima po zidovima.
– “Stark” je počeo prije jedno šest godina kao Igorov “side” projekt. Jedna mala ekipa od nekih pet, šest ljudi izradila je prvi prototip terminala za igre na sreću, eno onaj tamo u kutu, što se Igoru jako svidjelo te je nastavio razvijati “Stark”, koji je s vremenom narastao na sadašnjih šezdesetak zaposlenika, da bi na koncu došao u potpunosti i pod “NSoftovo” vlasništvo – tumači Dario.
A sam “NSoft” nedavno je također promijenio vlasničku strukturu te ga je preuzela švicarska tvrtka “Sportradar”.
– Riječ je o ogromnoj sport tech kompaniji, vodećem svjetskom proizvođaču, da tako kažem, podataka unutar industrije sporta kojemu je jedan od većih dioničara i Michael Jordan. Oni su dosad bili naš suvlasnik, da bi im Igor nedavno prodao većinski paket dionica – objašnjava “NSoftov” CEO.
“NSoft” se na tržište probio prije svega kvalitetom. A potom i unikatnim proizvodom.
– Teško bismo mogli izvoziti u Sjedinjene Države ili u Njemačku da nismo dobri. A mi ne da smo dobri, nego smo najbolji na svijetu, to mogu reći bez imalo lažne skromnosti – tvrdi Dario.
Jedna američka tvrtka, ime je poslovna tajna, nedavno im je naručila 30 terminala. Uz napomenu da moraju biti gotovi za 15 dana. Organizirali su i Boeing 747 koji je čekao u Frankurtu da preuzme robu. Za cijenu nisu pitali.
Tajna “NSoftova” uspjeha krije se u modularnosti njihova proizvoda. Ne samo da klijentima nude i softver i hardver, nego im daju i mogućnost biranja.
Cijelu reportažu vidi ovdje
