Travnik, 4. travnja 2025. – Večeras je u izložbenom prostoru Memorijalnog muzeja „Rodna kuća Ive Andrića“, u organizaciji Zavičajnog muzeja Travnik, svečano otvorena izložba „Prostori tišine“ akademske kiparice i vizualne umjetnice Eme Livančić. Događaj je održan u sklopu interdisciplinarnog projekta „Muzikom kroz izložbu“ koji spaja vizualnu umjetnost i klasičnu glazbu, a večer je dodatno oplemenio koncert gudačkog trija SA Sinfonietta iz Sarajeva u sastavu Tamara Arsovski, violina, Alma Dizdar, violina te Belma Alić, violončelo. Izložbu je predstavila Fatima Maslić.
Već pri ulasku u prostor izložbe osjetila se iznimna pažnja prema atmosferi – ambijentalno osvjetljenje, decentno postavljeni digitalni printovi na platnu i tiha pozadinska glazba stvarali su uistinu prostor kontemplacije. Iako tišina nosi naslov izložbe, tišina ovdje nije prazna – naprotiv, ona vibrira osjećajem, teksturom i slojevima značenja.
Umjetnost introspektivne tišine
Gala Jurišić, povjesničarka umjetnosti i kustosica postava, stručno je predstavila rad Eme Livančić naglasivši da je riječ o suvremenom likovnom izrazu koji koketira s apstrakcijom, no ne napušta figuraciju. Dominantni motivi – stilizirana vegetacija, simbolički krajolici, kuće bez lica – upućuju na autorefleksivne prostore koji su u isto vrijeme i osobni i univerzalni. Jurišić je izdvojila bogatstvo teksturalnih slojeva, reduciran kolorit s naglaskom na pastelne nijanse ljubičaste i zelene, kao i autoricu karakterističnu upotrebu digitalne crte kao likovne geste.
Harmoničan bijeg od buke svakodnevice
“Kao promatrač i poznavatelj prethodnog stvaralaštva Eme Livančić, moram istaknuti da je autorica ovom izložbom učinila važan iskorak prema zrelijem i introspektivnijem izrazu. U njenom ranijem radu bio je primjetan naglasak na volumenu, formi i skulpturalnosti (što je razumljivo s obzirom na njenu kiparsku formaciju), dok je „Prostori tišine“ više slikovno, gotovo meditativno iskustvo. Svaki rad je poput unutarnjeg pejzaža – smiren, ali ne sterilan; tih, ali nikako nijem. Upravo u toj tišini slike najglasnije progovaraju.”
Publika je, sudeći po dojmovima nakon otvorenja, izložbu doživjela kao vrlo emotivno iskustvo. „Smirujuće, ali duboko“, „kao da gledaš vlastite misli“ – samo su neki od komentara prisutnih.
Umjetnost kao kulturni impuls
Usporedimo li ovu izložbu s drugim recentnim izložbenim projektima u regiji, jasno je da „Prostori tišine“ ne teže spektaklu, već unutarnjoj rezonanci. Nema narativa koji vam se nameće – Livančić ostavlja prostor promatraču da u njenim radovima pronađe vlastitu tišinu. A to je danas, u svijetu neprekidnih zvukova i vizualne buke, rijetka i dragocjena kvaliteta.
Važno je istaknuti i doprinos ovog događaja lokalnoj kulturnoj sceni – ne samo kao likovne izložbe, već kao multimedijalnog događaja koji je okupio umjetnike, glazbenike, stručnjake i građane. Travnik je sinoć bio središte estetskog dijaloga, a rodna kuća Ive Andrića, simbol misaonosti i riječi, pokazala se savršenim domom za vizualnu tišinu.