Štovanje imena Marijina proširio je na svu Crkvu Inocent XI. kao spomen na pobjedu nad Turcima kod Beča 1683. Nakon obnove liturgijskog kalendara, službeno se slavi u mjesnim Crkvama.
Idući tragom učenih ljudi, koji su istraživali porijeklo i značenje imena Marija, duhovni pisci nabrajaju oko 70 značenja. Neka od najznačajnijih su: ljubljena od Boga, puna milosti (tako je anđeo pozdravlja!); lijepa, dražesna, mila; prosvijetljena, sjajna; kraljica, gospođa; zvijezda mora… Sva ta značenja, iako lijepa i sadržajna, ne obuhvaćaju u cijelosti što je Majka Božja u stvari i za ljudsko srce.
Marijino je ime najuže povezano s imenom Isusovim. Ono je puno veličine, moći i slave, utjehe, nježnosti i ljubavi. U tom imenu kršćani nalaze svjetlo, snagu i obranu.
Sam spomen Marijina imena oduševljava i jača duše u borbi protiv neprijatelja spasenja; uklanja duševnu tminu; tjera sotonske navale i napasti; zadaje strah paklu, ništi jaram sotone. Vrag bježi, pakao dršće kad kažemo: „Zdravo, Marijo!“ Ako te je mučila napast, pa sumnjaš jesi li pristao, bez sumnje nisi sagriješio, ako si u napasti zazvao Mariju (Sv. Alfons). Sv. Epifanije kaže: „O Marijo, ne može se izgovoriti tvoje ime, a da ne osjetimo da smo užeženi u tvojoj ljubavi.“
Lijepo Marijino ime ozdravlja bolesne, pomaže slabe, odmara umorne, prosvjetljuje slijepe, ganjava otvrdnute, tješi i jača umiruće. Što je Sv. Bernard rekao o imenu Isusovu, to je Sv. Antun Padovanski ustvrdio i za ime Marijino: da je najčistija radost za srce, med za usta, najljepša melodija za uho. BI. Henrik Suzon kliče u zanosu: „Marijo, Marijo, što si tek ti, ako je tvoje ime tako ljupko, slatko!“
