Pravoslavni vjernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obilježavaju Badnji dan, dan duboke duhovne pripreme za blagdan Rođenja Isusa Krista – Božić, koji se slavi kao najradosniji događaj kršćanstva.
U pravoslavnoj tradiciji Badnji dan ima posebno mjesto, a središnji simbol blagdana je badnjak, kojemu je Crkva dala snažno duhovno značenje. Paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima i domovima najavljuje se Kristovo rođenje, shvaćeno kao početak novog vremena i nove nade za čovječanstvo.
Prema običaju, u jutarnjim satima Badnjeg dana najstariji muškarac u obitelji siječe hrastovo drvo – badnjak, koje se navečer unosi u dom i pali na kućnom ognjištu. Time se simbolično započinje slavlje Božića koje kulminira u ponoć ili na sam blagdan.
Badnjak, prema narodnom i crkvenom predanju, predstavlja drvo koje su pastiri donijeli Josipu i Mariji kako bi zapalili vatru i ugrijali pećinu u kojoj je rođen Isus. Vatra badnjaka simbol je topline, svjetlosti i Božje prisutnosti među ljudima.
Badnjak se pali uoči blagdana i gori do Božića, kada se objavljuje radost Kristova Rođenja. Vjeruje se da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju, slogom i zajedništvom, dok njegova svjetlost simbolično razgoni tamu neznanja, zla i praznovjerja.
Upravo su Badnji dan i Božić blagdani s najviše narodnih običaja među Srbima, kroz koje se na slikovit način dočarava događaj Kristova rođenja u Betlehemu. Svi ti običaji nose poruku kršćanskog zajedništva, mira i obiteljske povezanosti.
Badnje veče u pravoslavnim domovima obilježava se kao obiteljski blagdan, kada se svi ukućani okupljaju oko posne trpeze. Na stolu se tradicionalno nalaze posna jela, riba, suhe šljive, orasi i druga skromna hrana, čime se naglašava duhovna dimenzija blagdana i iščekivanje Božića.
Badnji dan tako ostaje dan tišine, molitve i simbolike, koji uvodi vjernike u radost Božića i podsjeća na temeljne kršćanske vrijednosti – vjeru, ljubav i zajedništvo.
- Oznake:
- badnji dan