Otišao je Blicko, uvijek se nadamo na neki bolji svijet. Mada je njemu i ovaj bio sasvim dovoljan. Uz svoju najmilije, obiteljski posao, u svom Kiseljaku, njemu ništa više nije trebalo, niti je tražio. Bolest koju je jednom prebolio uspješno, drugi put je bila neumoljiva. Bio je suprug, otac, poduzetnik ali osobe poput Dalibora Pavlovića ipak zaslužuju koji redak više. Zbog duše.
Blicko je imao dušu, vedar i pozitivan duh i jako je volio svoj Kiseljak. Bio je prava gradska raja, uvijek tu kad treba nešto pomoći, pohvaliti, “pogurati”, sve za svoj grad, za djecu posebno.
Njegova druga ljubav nakon obitelji, fotografija, nešto je po čemu ćemo ga najviše pamtiti i gdje će nam najviše nedostajati. Jer, ima, bilo je i bit će boljih i većih fotografa, ali s takvom dušom, teško. Pamtit će ga stotine maturanata, desetine mladenaca, i cijeli Kiseljak. Blicko je jedan od rijetkih i posljednjih koji je znao da postoje stvari vrijednije od novca, stvari koje se novcem ne mogu kupiti. Ako ništa, nadamo se da je barem posljednjih mjeseci bio svjestan da bi mnogi dali sve što imaju za njegov život. S tom mišlju neka ode na Onaj svijet, smješka nam se odozgo i snima neka druga, vječna prostranstva.
Zanatski centar više nikad neće biti isti. Počivao u miru, odmori se!
Obitelji iskrena sućut! Uskoro detalji o posljednjem ispraćaju.
Dalibor Pavlović Blicko umro je danas, 20.kolovoza u bolnici u Travniku u 50.godini života, nakon borbe s teškom bolešću.
