Jimmy i Christen Richardson, i njihovo troje djece, zamjenili su američki dom maglajskom adresom.
Jimmy je 2016. godine dao otkaz na Sveučilištu u Americi, gdje je radio kao profesor. U razgovoru s prijateljem iz Sarajeva saznao je za Humanitarnu organizaciju Dvor, koja je ubrzo postala njihovo radno mjesto.
– Mnogo smo razmišljali, i shvatili smo da je dobra ideja da dođemo u Sarajevo, i nakon tri mjeseca smo se definitivno preselili. Nama se svidjela BiH i puno je bolje nego u Americi. Tu smo imali ugovor na dvije godine i nakon toga su me pitali želim li se vratiti u Ameriku. Posao me tamo čekao. Ali nismo se željeli vratiti, ispričao je Jimmy za Hayat.ba.
Kako bi dobili vizu morali su kupiti nekretninu. Odlučili su otići iz Sarajeva, jer je tu uvijek gužva, mnogo ljudi i smoga. Gledali su mnogo i vikendica i kuća. Željeli su nešto da nije puno zavučeno, ali ni u centru grada. Slučajno su pronašli kuću u Maglaju preko oglasa.
Kada smo došli ovdje odmah smo se upoznali sa prvim susjedima. Bili smo iznenađeni, odmah nas je zovnuo na kavu. Postojao je jedan problem s ljudima u Sarajevu. Mi smo jako društveni, i u Sarajevu je jako teško upasti u neko društvo.
Kako kaže, u Maglaju su odmah upoznali mnogo ljudi, i uključili se u društveni život.
– Jučer smo šetali kroz šumu i malo smo se izgubili. Sreli smo nekog čovjeka kojeg smo pitali kuda da idemo, a čovjek je odmah rekao “Hajde, idemo kod mene na kavu”. Ovdje ljudi imaju više vremena, život je sporiji. Mi na to nismo naviknuli, bilo je to iznenađenje za nas. Sarajevo je metropola, glavni grad, ima puno stranaca. Mi volimo posjetiti Sarajevo, ali ovdje više volimo živjeti. Maglaj više liči na Georgiju, gdje smo živjeli u Americi, navodi dalje.
Ponekad im nedostaje Amerika. Djeca su nostalgična, ali za Jimmyja i Christen je sada život u Americi katastrofa. Rasizam, politika, korona, prosvjedi…ništa nije dobro. To im ne nedostaje. Christen kaže kako voli što u Maglaju nigdje ne treba žuriti. U Americi je uvijek osjećala pritisak da mora žuriti.
Djeca više vole Sarajevo. Malo im je teže steći prijatelje, i u Sarajevu ih ima više. Ovdje idu u osnovnu školu i imaju pomoćnike na satu. Nakon škole svaki dan imaju privatnog učitelja za pomagati, ali je to mnogo obveza za njih. U Sarajevu su išli u školu na engleskom.
U Maglaju su organizirali besplatne tečajeve na engleskom gdje je jako puno polaznika koji žele nešto novo učiti. Kako kažu, zajednica ih je jako dobro prihvatila. Imali su i kampove za djecu na zimskom raspustu, i žele ih organizirati i na ljeto.
– Mi smo volonteri, i nemamo pritisak od posla i šefova. Imamo nekretnine u Americi koje iznajmljujemo i od tog novca možemo živjeti. Ne moramo raditi puno. Ali teško je gledati ljude ovdje koji nemaju novca, nemaju posla. Želimo vidjeti kakva je situacija ovdje, želimo učiti od ovih ljudi, navode dalje.
Dodaju da su posjetili i okolna sela i gledali kako ljudi žive. Odlučili su pomoći ljudima u Maglaju.
-Tijekom pandemije dijelili smo pakete hrane za umirovljenike i stvari za školu, tablete…. Udruženje ima donatore iz Velike Britanije, Amerike, Finske i drugih zemalja. Zapravo, nemamo mnogo novca, ali imamo kontakte i donacije. Malo po malo, želimo uvidjeti što zajednica treba i pomoći ljudima, kažu.
Imaju još puno ideja koje žele realizirati, ali sačekat će da vide što zajednica treba.
– Željeli bi raditi nešto vezano za umjetnost. Maglaj ima divnu galeriju. Moj sin je skater i voli i romobil. Željeli bi i napraviti skate park. Sada smo se fokusirali samo na učenje engleskog i humanitarne projekte – rekli su za Hayat Richardsoni.
