Danas je na Kužnom groblju u Gornjim Solakovićima upriličena molitva za sve pokopane na ovom svetom mjestu. Molitvu je predvodio fra Emanuel Radić.
Kužno groblje predstavlja poseban dio povijesti ovoga kraja – mjesto gdje su, prema predaji, sahranjivani katolici koji su preminuli tijekom epidemije kuge, kao i novorođena djeca koja nisu bila krštena. Budući da o samom groblju ne postoje pisani zapisi, njegova važnost čuva se kroz usmenu predaju i pobožnost mještana koji ovo mjesto ne zaboravljaju.
U vremenima velikih epidemija, poput kuge koja je u više navrata pogađala i prostore srednje Bosne, preminuli su često pokapani izvan glavnih grobalja – na skrovitim i izdvojenim mjestima, kako bi se spriječilo širenje bolesti. Kužno groblje u Gornjim Solakovićima jedan je od takvih lokaliteta, duboko ukorijenjen u kolektivnu memoriju sela.
Molitvom koju su predvodili župljani i mještani, odana je počast svim pokojnicima koji počivaju na ovom groblju – onima koji su umrli u osami, bez obreda, ali ne i bez poštovanja.
Nakon molitve, okupljeni su nastavili druženje uz prigodan domjenak, čime je ova tradicionalna pobožnost ponovno postala prilika za zajedništvo, obiteljsko okupljanje i prenošenje vrijednosti na mlađe naraštaje.
Ovakvi trenuci svjedoče o snazi vjere, važnosti sjećanja i poštovanja prema prošlosti – kako bi ona živjela i u budućnosti.
