Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama. Tu lirsku minijaturu napisao je pjesnik i vrsni prevoditelj Dobriša Cesarić, koji je umro 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.
Djetinjstvo je Cesarić proveo u Osijeku, a poslije se njegova obitelj radi očeva posla preselila u Zagreb, grad koji mu je postao drugi zavičaj i neiscrpno vrelo pjesničkih tema.
Svoju prvu pjesmu I ja ljubim, Cesarić je objavio kao četrnaestogodišnjak u zagrebačkom listu Pobratim.
U mladim danima upoznao je Miroslava Krležu s kojim je razvio veoma plodnu suradnju, a u njegovim je časopisima objavio i većinu svojih pjesama. Zanimljivo je da mu je Krleža bio i jamac pri objavljivanju prve zbirke poezije Lirika 1931. godine.
Izdavanje zbirke popraćeno je u javnom tisku riječima: Očekivalo se da će Dobriša Cesarić jednom skupiti svoje pjesme i dati zbirku koja će značiti događaj u našem literarnom životu.
Cesarićeva je poezija puna raznolikih motiva, poput ljubavi, boli, sjećanja na djetinjstvo, tuge, gradskih prizora i idiličnih krajolika. Pjesme Balada iz predgrađa, Vagonaši, Povratak, Voćka poslije kiše, neposrednošću i jednostavnošću svog izraza te ljudskom toplinom oduševljavaju generacije čitatelja.
Osim Lirike, Cesarić je izdao i zbirke Spasena svijetla, Izabrani stihovi, Pjesme i Slap. Mnoge su pjesme Dobriše Cesarića zbog svoje melodioznosti i skladne metrike uglazbljene pa su postale i nezaboravne šansone.
