U nedjelju, 26. siječnja 2025. godine navršava se 32 tužnih i bolnih godina od zločina nad Hrvatima Dusine, zaseoka koji teritorijalno pripada Zenici, a gravitira Busovači.
Misa za poginule i odavanje počasti
Posljednjih tridesetak godina članovi Udruge dragovoljaca i veterana HVO HB Busovača odaju počast i prisjećaju se žrtve sunarodnjaka i branitelja koji su htjeli raditi, privređivati i živjeti kao svoji na svome u rodnom selu Dusina. Tako će biti i ove godine.
U nedjelju, 26. siječnja, s početkom u 13 sati, na samu godišnjicu zločina i obljetnicu prvog masovnog stradanja Hrvata Središnje Bosne, na spomen obilježju Dusina, bit će slavljena sveta misa zadušnica, a prije mise, s početkom u 12 i 40 sati paljenje svijeća i polaganje vijenaca.
Iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO HB Busovača, pozivaju sve koji su u prilici da dođu na sv. misu i obilježavanje obljetnice.
O zločinu
Taj dan, ratne 1993. godine ostat će zapisan crnim slovima u povijesti Hrvata Busovače i Središnje Bosne. Gnjusan i masovan zločin nad hrvatskim stanovništvom počinili su pripadnici Armije BiH kada je ispred kuće Jure Kegelja ubijeno devet zarobljenika, a posljednji, deseti zarobljenik, Mladen Kegelj mučen je i ubijen u seoskom Mejtefu. Jednom od zarobljenika – Zvonki Rajiću, nakon strijeljanja izvađeno je srce.
Pokolj u Dusini izveli su pripadnici 7. muslimanske brige koja je bila u sastavu 3. korpusa Armije BiH, a akcijom je zapovijedao Šerif Patković za kojeg je Željka Rajić (supruga Zvonka Rajića) kao svjedokinja u Haagu kazala kako se „hvalio da joj je osobno ubio muža“.
Hrvati u Dusini bili su enklava u bošnjačkom okruženju, od 70-ak ljudi ukupno, vrlo malo ih je bilo vojno sposobnih. Otprilike 80% stanovništva sela bili su Bošnjaci, dok su Hrvati činili ostatak. Ovaj je zločin bio uvertira za opći sukob Hrvata i Bošnjaka u Središnjoj Bosni, ali i primjer etničkog čišćenja, budući da se ni nakon tri desetljeća u ovo selo nije vratio nijedan Hrvat.
U Odjelu za ratne zločine državnog Tužiteljstva dovršava se istraga oko ubojstva zapovjednika HVO-a Zvonka Rajića, kojemu su pripadnici Armije BiH, prema navodima svjedoka, izvadili srce, te još devetero civila i vojnika, ali i zapovjedne odgovornosti Patkovića. Riječ je osobi koja se pred Haaškim sudom spominjala u postupku protiv generala Hadžihasanovića, Alagića i Kubure, ali je utvrđeno kako on nije počinio taj zločin, što ga ne amnestira zapovjedne odgovornosti.
Za vrijeme akcije i opkoljavanja sela zarobljeni su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i približno 40 civila. Zapovjednik HVO-a je otet te je ubijena njegova pratnja. Među 10 ubijenih bilo je pet članova obitelji Kegelj – Draženko Kegelj, Mladen Kegelj (mučen i ubijen), Niko Kegelj, Stipo Kegelj i Vinko Kegelj – te Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić te Vojo Stanišić.
Za taj zločin na 14 godina zatvora osuđen je Vehid Subotić zvani Geler. On je izdvojio osam civila hrvatske nacionalnosti, sproveo ih do jedne kuće i naredio pripadnicima čete da ih ubiju.
