Stjenice su se pojavile u brojnim europskim gradovima, uključujući London i Pariz, a sada su stigle i u Hrvatsku. Točnije, u Rijeci su ti insekti okupirali nekoliko katova zgrade.
Što su točno stjenice?
Kućna stjenica (lat. Cimex lectularius L.; eng. Bed bug) spada u porodicu beskrilnih insekata Cimicidae, koji se hrane krvlju. Rasprostranjena je na gotovo svim kontinentima, a uglavnom je nalazimo u područjima s umjerenom klimom, objašnjavaju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ).
Kućna stjenica je 5,5-7 mm dužine i 2,5-3 mm širine. Tri do šest dana nakon oplodnje ženka polaže 6-10 jaja u razdoblju od oko 6 dana. Tijekom života može producirati do 200 jaja, nekada i više (do 500). Ima 5 razvojnih stadija i u idealnim uvjetima (ljetni mjeseci) od jajašca do odrasle jedinke prođe oko 6 tjedana.
Niska temperatura od -17 ºC kroz 2 sata ubija odrasle, a temperatura od -18 ºC kroz 1 sat ubija jaja. Visoka temperatura od 41 ºC kroz 1 sat ubija odrasle, a na temperaturi od 45ºC kroz 1 sat ugibaju jaja stjenica.
Stjenice žive 6 do 12 mjeseci, a neke nove studije govore kako mogu živjeti i značajno više u uvjetima nedostatka hrane. Inače, odrasla stjenica može preživjeti bez hrane do 5 mjeseci.
Kako ugrožavaju zdravlje ljudi?
Stjenice su nametnici od javnozdravstvenog značaja uglavnom zbog njihovih neugodnih uboda, a mogu predstavljati i ozbiljni zdravstveni problem radi psihološkog stresa uzrokovanog ubodima. Koliko je poznato, stjenice ne prenose uzročnike zaraznih bolesti, no dolazi do lokalnih kožnih reakcija na ubode te je moguće izazivanje anemije u ljudi koji žive u trajno infestiranim prostorima.
Kod nekih osoba ubodi stjenica uzrokuju ozbiljni psihološki stres. Kožne reakcije su posljedice tvari koje stjenice ubrizgavanju prilikom uzimanja obroka krvi. Najčešće lokalne reakcije javljanju se u obliku promjena nalik na one kod uboda komaraca. Kod preosjetljivih pojedinaca mogu se javiti i sistemske alergijske reakcije, sve do najtežeg oblika, odnosno anafilaktičkog šoka.
Reakcije na ubode mogu biti odgođene do 9 dana prije nego se lezije pojave, što može izazvati zabunu u pogledu porijekla ugriza. Alergijske reakcije se obično javljaju unutar 1 do 24 sata, a uključuju uzdignute crvenkaste promjene kože različitih veličina i oblika, uz svrbež i upalu.
Kako se stjenice šire?
Stjenice se uglavnom pojavljuju u različitim transportnim sredstvima poput zrakoplova, kruzera, autobusa, vlakova, brodova i jahti. Pojavnost stjenica na našem prostoru s pravom možemo tumačiti kao posljedicu dolaska turista iz raznih dijelova svijeta i bolje prometne povezanosti s udaljenim destinacijama.
Često mijenjanje turističkih destinacija, raširenost putovanja zrakoplovima, odvojeno putovanje prtljage od putnika i još mnogobrojni drugi faktori, omogućuju pasivan prijenos stjenica koje su zavučene u naborima prtljage, odjeće i općenito u samim prijevoznim sredstvima. Kada se stjenice donesu na neku destinaciju koriste sve moguće načine širenja u novoj sredini, npr. preko staroga namještaja, razne opreme, pokućstva, garderobe, ali i migracijom u susjedne prostore, sve u svrhu potrage za hranom.
Obitavaju u pukotinama zidova, podova, stropova, namještaja, ispod lajsni, okvira prozora, štokovima vrata, ispod tapeta, između rubova i nabora posteljine i madraca, okvirima slika, uz električne vodove, ispod utičnica, ispod tapiciranoga namještaja…
Kako otkriti stjenice?
Odrasle stjenice nalikuju sjemenkama jabuke, imaju karakterističan sladunjav miris, sličan mirisu plijesni, čak se uspoređuju i sa mirisom svježih malina. Miris se javlja pri većoj infestaciji ili kada se stjenice nagnječe. Možemo ih uočiti i po malim crnim točkicama koje ostaju od njihovog izmeta te po krvavim tragovima na posteljini nakon njihovog hranjenja.
Kako se i koliko često hrane?
Hrane se obično noću i to krvlju čovjeka i sisavaca, a u njihovom nedostatku napadaju i ptice, žabe i guštere. Privlači ih toplina i ugljični dioksid (CO2). Hranjenje je bezbolno, jer stjenica probija kožu s dvije šuplje cjevčice – s jednom cjevčicom injektira slinu koja sadrži antikoagulanse za sprječavanje zgrušavanja krvi i anestetike tako da domaćin ništa ne osjeća, a drugom povlači krv.
Nimfe (mlade stjenice) se hrane kraće, svega 3 minute, dok odrasla stjenica uzima obrok 10 do 15 minuta nakon čega se vraćaju u svoje skrovište probavljati hranu. Hrane se svakih 5 do 10 dana.
Kako se mogu liječiti ubodi stjenica?
U većini slučajeva lokalne reakcije i svrbež mogu se ublažiti stavljanjem leda na mjesto uboda i uzimanjem antihistaminika na usta.
Koje su najbolje metode prevencije?
Prevencijske mjere i zaštita od stjenica koje kao pojedinci možemo učiniti su održavanje prostora i površina čistima. Kako stjenice migriraju najvećim djelom u prtljazi gostiju, obvezno je detaljno pregledavati prostore nakon što isti napuste objekt i to na način da se pregledaju sve pukotine u prostoru.
Posebnu pozornost treba obratiti na prtljažne prostore (tzv. sanduke kreveta), treba pregledati posteljinu, madrace, podnice, uzglavlja kreveta, slike, stoliće, utičnice, audiovizualnu opremu, ogledala, roletne, rasvjetna tijela, laminatne i parketne podove itd. Metalne konstrukcije kreveta mogu ograničiti kretanje stjenica jer se teško penju po glatkim i tvrdim podlogama.
Pojava stjenica više nije osobina siromašnih i zapuštenih prostora. Stjenice su se danas prilagodile novim uvjetima i uspješno osvajaju nova područja, luksuzne stanove, hotele, hostele, a ponekad i škole i bolnice.
