Bosanskohercegovački meteorolog Nedim Sladić osvrnuo se na društvenim mrežama na medijske napise o nadolazećoj zimi, istaknuvši kako je još prerano za pouzdane prognoze o vremenskim prilikama koje bi mogle zahvatiti Balkan i Europu.
Prema njegovim riječima, prve naznake mogućih klimatskih obrazaca postoje, ali za jasniju sliku potrebno je pričekati nove proračune sezonskih modela. Zasad je, naglašava, moguće govoriti samo o vjerojatnijim scenarijima, a ne o pouzdanoj prognozi za pojedinačne dane.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
“S prognozama se vraćamo od idućeg ponedjeljka, no za sada, kao uvod, donosim jedan kratak osvrt na ono što proteklih sedmica čitamo u medijima o nadolazećoj zimi.
Za razliku od ljetnih prognoza, kod kojih se određeni obrasci atmosferske cirkulacije mogu prepoznati i nekoliko sedmica unaprijed, o zimi trenutno još ne možemo govoriti s velikom pouzdanošću. Prve naznake postoje, ali za jasniju sliku trebat će nam još vremena i novih proračuna sezonskih modela, uz veliki oprez prilikom korištenja prošlih analogija. I tada ćemo govoriti o vjerovatnijim scenarijima, a ne o pouzdanoj prognozi vremena za pojedinačne dane.
El Niño je prirodni klimatski fenomen koji nastaje usljed uzajamnog djelovanja okeana i atmosfere u tropskom istočnom i centralnom Pacifiku. Njegov razvoj pratimo kroz promjene temperature površine mora, atmosferskog pritiska, pasata i drugih pokazatelja. Jedan od njih je indeks južne oscilacije (SOI), koji opisuje razliku u atmosferskom pritisku između Tahitija i Darwina. Negativne vrijednosti ovog indeksa uglavnom su povezane s El Niño fazom, ali se njegova jačina ne može procijeniti samo na osnovu SOI-ja.
Pridjev super koristi se za naročito snažne epizode El Niña. Uobičajeno se povezuje s anomalijama temperature površine mora većim od približno 2 °C u centralnom i istočnom ekvatorijalnom Pacifiku, uz napomenu da klasifikacija zavisi od odabranog područja i indeksa, a obično posmatramo regiju 3.4.
Među prethodnim snažnim epizodama izdvajaju se zime 1982/1983, 1997/1998. i 2015/2016. godine. Međutim, važno je naglasiti da se svaki El Niño razvija na drugačiji način, pa ni njegove posljedice nisu uvijek jednake.
Snažne epizode često dostižu vrhunac tokom kasne jeseni ili zime na sjevernoj hemisferi, ali njihov razvoj i trajanje variraju. Njihov utjecaj na klimatski sistem može se nastaviti i nakon što anomalije temperature površine mora počnu slabiti. Drugim riječima, odgovor nije instantan, već ima zakašnjelu reakciju.
El Niño mijenja raspodjelu toplote u tropskom Pacifiku, kao i razmjenu energije između okeana i atmosfere. Promjene okeanske cirkulacije i termokline utiču na to gdje se toplota pohranjuje, a gdje se lakše prenosi prema površini i razmjenjuje s atmosferom. Zato se posljedice ne moraju pojaviti istovremeno s vrhuncem fenomena. Globalna srednja temperatura može reagovati s određenim zakašnjenjem, a snažan El Niño može doprinijeti njenom porastu tokom narednih mjeseci. Ipak, anomalija temperature mora od nekoliko stepeni u jednom dijelu Pacifika ne znači automatski jednak ili unaprijed određen porast globalne temperature. Na konačan odgovor utiču i drugi procesi u klimatskom sistemu, uključujući njegov ukupni energetski imbalans.
Šta nam sve ovo govori o zimi na Balkanu i u Europi? Zapravo, mnogo manje nego što bi nas brojni medijski naslovi mogli navesti da pomislimo.
Utjecaj El Niña najdirektnije se osjeća u tropskom Pacifiku i područjima čija je klimatska varijabilnost snažno povezana s tom regijom. Posljedice se mogu proširiti i na dijelove Sjeverne i Južne Amerike, Karibe, jugoistočnu Aziju i Australiju, ali njihov karakter zavisi od godišnjeg doba i drugih klimatskih faktora.
Primjera radi, određene epizode El Niña povezane su s povećanim rizikom od suše u dijelovima Amazona, promjenama padavina u Južnoj Americi (npr. kišniji jugoistok Brazila), te smanjenjem produktivnosti ribarstva uz obalu Perua usljed promjena temperature mora, uzlaznog strujanja i dostupnosti hranjivih materija, u prvom redu smanjenih koncentracija otopljenog kisika. To su primjeri regionalnih posljedica koje, međutim, nisu identične tokom svake epizode. Europa je, opet, druga priča.
Naše vrijeme oblikuje izuzetno složena interakcija sjevernog Atlantika, atmosferske cirkulacije i drugih faktora. El Niño može posredno utjecati na europsku zimu, ali taj signal je slabiji, promjenjiviji i znatno teži za izdvajanje od njegovih posljedica u tropskom Pacifiku i dijelovima Amerike.
Zbog toga je stanje Atlantika tokom jeseni i zime izuzetno važno. Pratimo raspored atmosferskih pritisaka, razvoj i putanje ciklona, položaj mlazne struje, sjevernoatlantsku oscilaciju (NAO), kao i moguće utjecaje stratosferskog polarnog vrtloga. U obzir treba uzeti i druge okeanske i atmosferske faktore, uključujući stanje tropskog Atlantika i Indijskog okeana. Kao što vidimo, imamo niz varijabli pa ovo možemo posmatrati kao “jednačinu sa više nepoznatih”.
Nijedan od tih pokazatelja samostalno ne određuje kakva će biti zima. Njihova vrijednost proizlazi iz međusobnih odnosa i načina na koji se uklapaju u širu sliku atmosferske cirkulacije.
One mogu ukazati na određene statističke veze, ali ne nude pouzdan recept za prognozu naredne zime. U dijelu istraživanja uočava se tendencija blažeg početka zime u europskim zemljama, dok se kasnije mogu pojaviti drugačiji obrasci cirkulacije s relaksacijom Atlantika. Međutim, rezultati zavise od odabranog perioda, jačine i prostorne raspodjele El Niña, ali i stanja drugih klimatskih faktora.
Korelacija ne znači da će se isti obrazac ponoviti. Još manje nam omogućava da na osnovu jednog klimatskog fenomena unaprijed odredimo količinu snijega, broj hladnih dana ili vjerovatnoću prodora hladnog zraka nad Balkanom. Dodatni izazov predstavlja činjenica da je današnji klimatski sistem topliji nego tokom ranijih velikih El Niño epizoda. Ukupni energetski imbalans Zemlje, raspodjela toplote u okeanima i promjene pozadinskog klimatskog stanja razlikuju se od perioda 1982/1983. ili 1997/1998. godine kada je on bio manji za 0.5 do 1 W m^-2. Zbog toga ranije analogije treba koristiti pažljivo, bez pretpostavke da će se historijski obrasci ponoviti na identičan način.
Ovo je možda najbolje predočiti analogijom u kojoj poznajemo neku oblast bolje i slabije. Upravo ovaj signal u kojem znamo više, jer smo konstantno izloženi materijalima i spoznajama, omogućava nam da lakše povežemo spojnicu A i B. Ovo je ujedno priča blizine Pacifika i utjecaja vremena u gore spomenutim dijelovima svijeta. Manji odnos dobit ćemo ukoliko krenemo od minimalnih spoznaja i krenemo graditi širu sliku. Tu dolazimo do Europe.
Šta onda možemo očekivati?
Prije prve dekade novembra teško je za očekivati da ćemo moći reći konkretnije o zimi i ja se samim tim neću po pitanju zime još oglašavati neko vrijeme. Sama godina po sebi je specifična, a trenutna faza El Niño je presedan u kojem imamo niz faktora koji će modifikovati te samim tim i dirigovati konačni ishod. A presedani obično postavljaju neka druga, nepisana, ali možda i neviđena pravila.