Za suđenje za zločine načinjene na području Viteza, svjedok Tužiteljstva BiH kazao je da je na liniji između Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) postojao šverc i da se radilo na njegovom sprečavanju.
Mensud Keleštura je rekao da je od travnja do 12. prosinca 1993. bio komandant 325. brigade ABiH u Vitezu, a da ga je na toj dužnosti naslijedio optuženi Ibrahim Purić.
Svjedok je kazao da je postojao “kontakt” mještana na Grbavici s mještanima s druge strane linije. Dodao je da se radilo uglavnom o švercu duhanskim proizvodima i da je Vojna policija (VP) bila angažirana na sprečavanju tih aktivnosti.
O akciji izvedenoj 22. prosinca 1993. Keleštura nije imao informacije, jer je već bio prešao na novu dužnost. Poznato mu je da je cilj akcije bila deblokada i spajanje sa Starim Vitezom, ali da osnovni cilj nije bio ispunjen.
Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.
Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.
Svjedok Keleštura je izjavio da su nadležni organi prikupljali informacije, a da su slušali “Radio Vitez”, koji je bio na hrvatskoj strani. On je naveo da je imao redovne sastanke i da su mu podnošena izvješća.
Na pitanje Purićeve Obrane, svjedok je rekao da je imao povjerenja u suradnike i da se ne može sjetiti da je nekada tražio provjeru informacija koje su mu davali.
Nurkovićevog branitelja Avdu Bajrića interesirale su dužnosti i organizacija u brigadi. Svjedok je potvrdio da su bile jasno razgraničene dužnosti i odgovornost organa i da pitanja ratnih zarobljenika nisu bila u domenu pomoćnika komandanta za moral.
Keleštura je potvrdio da je Sarajlića imenovao za komandira Vojne policije na prijedlog pomoćnika komandanta za sigurnost i na osnovu vlastitih saznanja.
On se složio s Obranom da je Sarajlić imenovan u vrijeme značajnog bježanja s linija i šverca, i da je Vojna policija rješavala pitanja. Potvrdio je da se zbog toga mogao zamjeriti velikom broju ljudi.
Svjedok je pohvalno govorio o Sarajliću, navodeći da bi ga smijenio da je imao primjedbi na njegov rad.
Svjedokinja Štefica Gudelj kazala je da je njen suprug Dragan bio na liniji kod Šafradinovih kuća kada je izvršen napad. Ona je rekla da su joj nakon akcije ljudi govorili da su vidjeli kako odvode grupu, s rukama na potiljku, u pravcu Počulice.
Ona je dodala da su kasnije dovezena tijela i da je supruga identificirala po čarapama, jer nije imao kože na licu.
Stjepan Miličević je posvjedočio da je identificirao oca Jerka. Kazao je da je njegov otac bio na liniji 22. prosinca.
Suđenje se nastavlja 20. ožujka.
Izvor: vitez.info
