Povodom 32. obljetnice zločina koji je bošnjačka Armija BiH počinila nad Hrvatima u Buhinim Kućama kod Viteza, umirovljeni general HVO-a Ilija Nakić u programu Radija Herceg-Bosne prisjetio se okolnosti tog krvavog 9. siječnja 1994. godine, upozorivši kako za stradanje 36 osoba do danas nitko nije sudski odgovarao te da su obitelji žrtava godinama bile prepuštene same sebi.
Strateški cilj i neuspjeli pregovori
Nakić je naglasio kako se zločin u Buhinim Kućama ne može promatrati izolirano, već kao dio šire ofenzive Armije BiH na Lašvansku dolinu koja je započela ranije. Podsjetio je na napad na Badnju večer na Jelen Skok, ključnu točku za osiguranje slijetanja helikoptera i tvornice Vitezit, te na masakr u Križančevu selu koncem prosinca 1993. godine.
Stvarni cilj napada na Buhine Kuće, prema Nakićevim riječima, bio je presijecanje Lašvanske doline na dva dijela i uništenje HVO-a i cjelokupnog hrvatskog puka na tom prostoru.
– Nažalost, u to vrijeme skoro pa stotine metara su dijelile da se Lašvanska dolina presiječe – istaknuo je Nakić.
Posebno je upozorio na činjenicu da su se napadi događali unatoč intenzivnim mirovnim pregovorima i dolasku humanitarnog konvoja “Bijeli put”. Nakić tvrdi da je bošnjačka strana primjenjivala strategiju “pregovaraj i ratuj”, jer su nakon svakog pokušaja primirja slijedile nove vojne aktivnosti, zbog čega HVO nije mogao imati povjerenja u pregovarački proces.
Magla, kaos i protuudar
Prisjećajući se samog napada, general je naveo da su ljudi uglavnom zatečeni na spavanju. U ranim jutarnjim satima, koristeći mrak i gustu maglu karakterističnu za taj kraj, specijalne postrojbe Armije BiH probile su crtu obrane. Došlo je do zarobljavanja i likvidacije civila te pripadnika postrojbe PPN Munje.
Nakić, koji se tada s pripadnicima brigade Frankopan kretao prema bojišnici, opisao je trenutak kada su shvatili da je crta pala jer je vatra otvorena izravno po njima. Uslijedila je hitna reorganizacija i protuudar u kojem su sudjelovale postrojbe za posebne namjene Zbornog područja Vitez, dijelovi brigade Nikola Šubić Zrinski, Lakojurišna bojna, PPN Maks Luburić, PPN Tvrtko II., Vitezovi i Viteška brigada.
Iako su teški vremenski uvjeti otežavali djelovanje, Nakić je potvrdio da su uspjeli stabilizirati crtu i, što je najvažnije, spriječiti odvajanje Busovače i dijela Viteza od Novog Travnika.
Stradanje obitelji i pravosudni fijasko
U napadu je ubijeno 36 osoba, uključujući civile, pripadnike MUP-a i Viteške brigade. Nakić je s posebnom težinom govorio o potpunom nestanku cijelih obitelji, poput obitelji Vidović i Plavčić, što svjedoči o tome da napadači nisu imali milosti.
Osim gubitka najmilijih, preživjeli su se desetljećima suočavali s administrativnim nepravdama. Nakić je upozorio da su djeca ubijenih roditelja nakon 18. godine gubila status i u BiH i u Hrvatskoj, te su morala prolaziti “kalvariju” dokazivanja invalidnosti i stradanja. Sustav je, prema njegovoj ocjeni, zakazao u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju tih žrtava.
Kada je riječ o kaznenoj odgovornosti, pravda nije zadovoljena.
– Nitko nije službeno odgovarao niti je itko presuđen, rekao je Nakić, pojasnivši da je proces pred Sudom BiH bio pokrenut protiv određenih pripadnika Armije BiH, ali je obustavljen jer su optuženici u međuvremenu preminuli.
Sjećanje kao obveza
Godišnjica se obilježava misom zadušnicom i mimohodom do spomenika koji, zbog neriješenih pravnih pitanja, još uvijek nije u potpunosti dovršen.
General Nakić je zaključio kako se stradanje središnje Bosne po mnogim elementima može staviti u istu ravan sa stradanjem Vukovara. Apelirao je na važnost prenošenja istine mladima kroz obrazovni i medijski sustav, kako bi se razvila empatija prema žrtvi koja je omogućila današnji mir.
- Oznake:
- Buhine kuće
- Ilija Nakić
- vitez