U kazališnoj dvorani Doma kulture Jajce u petak 12. rujna s početkom u 19 sati javnost će biti prezentirana knjiga „Borbe za Jajce 1992.godine“ autora dr. Ante Brtana. Prva je ovo knjiga jednog Hrvata i pripadnika HVO koja se na dokumentaristički i povijesno-znanstveni način bavi izučavanjem ratnih događanja na području opkoljenog Jajca i okolnih mjesta tijekom 1992. godine. Knjiga se bazira na autorovoj doktorskoj disertaciji na kojoj je doktorirao ranije ove godine. Ne sumnjamo da će ova knjiga značajno pridonijeti razumijevanju ratnih zbivanja u Jajcu i okolici te poslužiti kao polazišna osnova za kasnije rasprave o pojedinim kontroverznim teorijama o ovom periodu novije povijesti Jajca.
S autorom smo na tu temu poveli kraći razgovor vodeći računa da najbitnija pitanja ostavimo za samu promociju knjige.
Knjiga predstavlja vašu reduciranu doktorsku disertaciju….? Je li bilo teško prikupljati dokumente i svjedočenja živih svjedoka u odnosu na protek vremena od rata na ovamo i koliko vremena i truda je to zahtijevalo?
Pri pisanju knjige koristio sam podatke prikupljene tijekom istraživanja za moju doktorsku disertaciju, ali knjiga donosi puno sadržajniji opis ratnih događanja tijekom 1992. godine. Tu prije svega mislim na poginule i ranjene branitelje, kojima sam dao poseban prostor u knjizi i kojima je ova knjiga posvećena. Ratne dokumente prikupljao sam više godina i naravno da je bilo velikih poteškoća. Najviše sam prikupio dokumenata VRS-a i oni su mi u početku istraživanja bili polazna osnova. Ratni dokumenti postrojbi HVO-a Jajce na žalost nisu spašeni prilikom povlačenja iz Jajca. Iznimka je arhiva 1. jajačke bojne Tomislavgrad koja je u potpunosti sačuvana, kao i ratni dnevnici zapovjednika bojne i nekih nižerangiranih zapovjednika. U arhivima sam uspio pronaći manju količinu ratnih dokumenata koji se odnose na Jajce, ali su mi oni svakako bili od velike pomoći prilikom istraživanja. Što se tiče arhive postrojbi TO-a, odnosno Armije BiH, nisam dobio pristup za provođenje istraživanja, jer, koliko sam razumio, ti arhivi još uvijek nisu otvoreni. Dio sam uspio pronaći u objavljenoj dokumentaciju sa suđenja na Međunarodnom sudu u Den Haagu. Praznine, a bilo ih je puno, pokušao sam popuniti kroz razgovore s akterima tih događanja, te im se ovim putem posebno zahvaljujem. Na žalost, mnogi ključni politički i vojni dužnosnici iz toga vremena nisu više među nama, te će njihova svjedočenja i iskustva ostati neispričana. Prikupljanje dokumenata i istraživanje započeo sam prije 15-ak godina, a što se tiče pisanja knjige, ono je trajalo više od tri godine. Nadao sam se da ću u međuvremenu uspjeti prikupiti dodatne dokumente iz rata i time obogatiti sadržaj knjige, ali zbog plana njezine promocije povodom 30. obljetnice oslobođenja Jajca knjigu sam zaključio s provedenim istraživanjima. Ako dođem do nekih novih podataka, koji bi mogli dodatno rasvijetliti neke događaje, pristupit ću pripremanju drugog, proširenog izdanja.
U poslijeratnim godinama su sve tri strane bosanskohercegovačkog rata pisale svoje povijesti. Vaša knjiga je posebna po tomu što ste se odlučili u knjizi paralelno i kronološki iznijeti dokumentirane podatke sve tri strane.
Kao što sam kazao, knjigu sam posvetio svim braniteljima Jajca. Do sada objavljene knjige srpskih i bošnjačkih autora bile su mi od velike pomoći u razumijevanju cjelokupne situacije u predratnom i ratnom Jajcu. U njima su često iznošene neistine, poput pisanja pojedinih srpskih autora o postojanju više logora za srpske vojnike i civile na području grada Jajca, ili pisanja pojedinih bošnjačkih autora s tendencijom negiranja uloge Hrvatskog vijeća obrane u organizaciji i obrani Jajca. Zbog toga sam na argumentiran način pokušao prikazati stvarno stanje, ali ne umanjujući pri tom doprinos bilo kojeg autora u pokušajima interpretiranja povijesnih činjenica, jer sve što je napisano je svojevrsni doprinos kao i što je sve napisano podložno kritikama. Svjesni smo da danas u Bosni i Hercegovini postoje tri, uglavnom, različita pristupa skoro svim temama, a posebno se to vidi kod prezentiranja uzroka i posljedica rata.
Već letimičnim pregledom knjige vidljiv je izrazito realističan ratnoj pristup materiji iz nedavne prošlosti. Koliko teško je bilo zadržati neutralnost, s obzirom na to da ste izravan sudionik dijela opisanih ratnih događaja?
Premda sam sudionik ratnih događanja, nastojao sam što je moguće manje unijeti svoje emocije ili svoje osobno viđenje pojedinih događanja. Svjestan sam bio da će sadržaj knjige biti podvrgnut kritičkom ocjenjivanju, prije svega povjesničara, a onda i svih sudionika ratnih događanja u Jajcu, zbog čega sam od početka vodio računa da ne pišem o nečemu što ne mogu potkrijepiti s relevantnim izvorima. U tome su mi puno pomogli recenzenti knjige, ugledni povjesničari prof. dr. sc. Ivica Lučić i dr. sc. Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest.
Vi ste prvi Hrvat koji se odlučio znanstveno i cjelovito istražiti i dokumentirati ratna događanja u Jajcu 1992. godine. Zašto su Hrvati čekali toliko i smatrate li to propustom ili je ovoliki vremenski odmak možda pozitivna okolnost?
O povijesnim događajima uvijek je dobro pisati s odmakom vremena, jer su tada manji izgledi da se pisanju pristupi previše emotivno i osobno. Upravo se zbog toga u većini uređenih zemalja osjetljivi arhivi otvaraju istraživačima s protekom najmanje 30 godina. Nisam sebe smatrao pozvanim pisati na tu temu, jer sam 1992. godine bio običan vojnik i nisam imao širu sliku cijele situacije. Čak sam i doktorat želio pisati na temu srednjovjekovne Bosne, odnosno Jajačke banovine, ali su me pojedini profesori usmjerili prema istraživanju Domovinskog rata. Tek kada sam analizirao prikupljene dokumente i druge izvore, odlučio sam se na pisanje knjige, ne mojih memoara, već znanstvenog štiva koje će pomoći u rasvjetljavanju istine o ratu u Jajcu. Tadašnji vojni i politički vrh Hrvata u Jajcu svakako je bio pozvaniji pisati o tome vremenu, ali u poslijeratnoj obnovi Jajca, zauzetošću politikom ili biznisom, očito nisu imali vremena pisati o tome. Ne treba ih zbog toga osuđivati, jer vjerojatno postoje razlozi zbog čega su tako postupili. Premda bi njihova svjedočenja bila od velike koristi istraživačima, možda je to bio i dobar pristup, jer je najbolje ovakve teme prepustiti povjesničarima. Osim toga, za pisanje knjige ili memoara treba uložiti puno truda i vremena i ja vjerujem da su mnogi to imali u nekom svom dugoročnom planu, ali očito je da nisu uspjeli za to pronaći vrijeme. Evo, ratnom zapovjedniku Općinskog stožera HVO-a Jajce Stjepanu Blaževiću trebalo je 33 godine da napiše 30 stranica s njegovim viđenjem ratnih događanja u Jajcu 1992. godine.
Sudeći po staroj krilatici da pobjednici pišu povijest, jesu li Hrvati kao narod podbacili u iznošenju istine o ratu na cijelom području bivše Jugoslavije?
Mislim da postoje odlični povjesničari, poput Davora Marijana i Ante Nazora, koji su su objavili veliki broj knjiga i znanstvenih članaka na temu Domovinskog rata. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba je institucija koja je iznjedrila nekoliko odličnih mladih povjesničara, koji će sigurno dati svoj doprinos u rasvjetljavanju mnogih činjenica iz Domovinskog rata. Tu je i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH sa sjedištem u Mostaru, kojeg od nedavno vodi prof. dr. sc. Ivica Šarac, istaknuti povjesničar koji je već organizirao niz ozbiljnih znanstveno-stručnih skupova na temu Domovinskog rata u BiH. Nadam se da će njihovi kapaciteti rasti i da će imati punu institucionalnu potporu za svoj rad, jer jedino Hrvati u BiH nemaju (kroz Sveučilište ili na drugi način) trajno riješenu instituciju koja će se baviti istraživanjem tema vezanih za Domovinski rat, omogućiti mladim povjesničarima istraživanja i objavljivanje svojih radova.
Klik Jajce
