BISKUP FRA MARIJAN ŠUNJIĆ (1798 – 1860)
Na današnji dan 1860. godine u Beču preminuo je biskup i apostolski vikar u Bosni fra Marijan Šunjić. Biskup Šunjić rodio se 6. siječnja 1798. godine u Bučićima. Filozofsko-teološki studij završio je u Zagrebu i Mohaču, a orijentalistiku (turski, perzijski i arapski jezik) studirao je u Zagrebu i Beču. Napisao je gramatiku turskog jezika. Na znanstvenom polju rada najpoznatiji je po teorijskim pitanjima jezika. Najvažniji je njegov rad na rješavanju univerzalnog fonetskog pisma, u čemu je nadmašio sve svoje suvremenike u Bosni. Biskup Šunjić znanstveno se usavršavao u Bologni. Ondje je bio učenik glasovitog kardinala Mezzofantia koji je govorio 52 jezika. On je tvrdio kako je Šunjić njegov najbolji učenik. Slijedeći svoga učitelja usavršio se u latinskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, perzijskom, arapskom jeziku, a poznavao je i većinu slavenskih jezika. Pored ovoga bavio se i književnošću. Pisao je pjesme i sakupljao bosanske pučke pjesme.
Karakteristično je za Šunjića da je bio uzoran franjevac, gorljiv svećenik i kao biskup pravi pastir svoga puka. Iznad svega je volio svoju domovinu. Tomu svjedoči činjenica kako je za šest godina biskupovanja u Bosni (1854.-1860.) sagradio 14 novih crkava, uspostavio 18 pučkih škola i smjestio franjevačke bogoslove kod biskupa Strossmayera u Đakovo. Imao je planu sagraditi jedno sirotište za katoličku siročad ali ga je u toj namjeri pretekla rana smrt.
Svoju ljudskost i ljubav prema puku pokazao je 1833. godine dok je u Ovčarevu, gdje je bio župnikom vladala kuga i glad. O tome svjedoči njegov životopisac fra Antun Knežević: „Marijan ovo vlastitim očima gledaše, i srce mu pucaše od tuge za ovim žrtvama nevinim, odkud za kako god ovomu zlu doskočiti; otvori Marijan srce svoje plamteće prama svojim župljanim, i nesamo da navjesti da mu župljani ništa ne donose kao što su dužni donositi svomu župniku, nego i vlastitu svoju žitnicu otvori, i sve žito koje je imao, razdjeli medju stradajuće, pak videći da niovo dosta nije, prodade više stvarih iz svoje kuće, dapače i istoga svoga konja izpod sebe, tere kupivši žita, sa otčinskim milosrdjem razdjeli stradajućim.“
Izvor: Franjevačka prisutnost u Bosni
