Nedjelja Božanskog milosrđa u župi Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku proslavljena je 12. travnja svečanim misnim slavljem u večernjim satima, koje je predslavio vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, OFM.
U svojoj propovijedi mons. Relota naglasio je kako je ovaj blagdan onaj koji nas vraća u samo srce evanđelja, u središte Božjeg odnosa prema čovjeku. „Ovo je nedjelja svjetla koje prodire u tamu, nedjelja nade koja nadilazi naše slabosti, nedjelja u kojoj nas Krist uvjerava da naša slabost nikada nije jača od Njegove ljubavi. To posebno osjećamo u sakramentu ispovijedi. Nalazimo se u uskrsnom vremenu – prošli smo kroz križ Velikoga petka i tišinu groba, a sada stojimo pred praznim grobom. Današnja nedjelja ide korak dalje: ne govori samo da je uskrsnuo, nego i zašto je uskrsnuo. Uskrsnuo je zbog mene – to je naš osobni odnos s Njim.“
Istaknuo je da uskrsli Krist dolazi među uplašene učenike ne da ih kori, nego da im daruje mir, pokazujući kako Njegova ljubav nadilazi svaku ljudsku slabost. Naglasio je i da Božje milosrđe nije priznanje savršenima, nego lijek onima koji su ranjeni. Isusove proslavljene rane tako postaju znak nade po kojem i danas dotiče i ozdravlja vjernike.
„Ovdje milosrđe postaje stvarno – postaje sakrament, oproštenje koje obnavlja čovjeka iznutra, a to je sveta ispovijed. U središtu ove poruke nalazi se ponizna redovnica, sv. Faustina Kowalska. Živjela je skriveno, jednostavno i tiho, a upravo kroz njezinu poniznost Bog je progovorio Crkvi i svijetu. U svom dnevniku svjedočila je o Isusovim riječima.“
Dodao je kako je njezino poslanje i poruku na poseban način prepoznao sv. Ivan Pavao II., koji ju je osobno poznavao te je kao papa uveo blagdan Božanskog milosrđa u liturgijski kalendar cijele Crkve.
„Danas smo pozvani na tri stvari: prvo, prihvatiti Božje milosrđe za sebe – Bog ne traži da budemo savršeni, nego da mu dođemo onakvi kakvi jesmo. Drugo, pouzdati se u Božje milosrđe, čemu nas uči sv. Faustina jednostavnom molitvom. I treće, biti milosrdni jedni prema drugima, prema svima oko sebe.“ Pojasnio je da to u konkretnom životu znači odlučiti se za praštanje umjesto oholosti, za strpljivost umjesto osuđivanja te za ljubav umjesto šutnje koja razdvaja.
Nakon završetka euharistijskog slavlja biskup, svećenici i okupljeni vjernici sudjelovali su u tradicionalnoj procesiji obližnjim ulicama župe, noseći sliku Milosrdnog Isusa i relikvije sv. Faustine Kowalske i bl. Mihaela Sopoćka.
Proslavi svetkovine prethodila je duhovna obnova održana od 8. do 12. travnja. Tijekom tih dana liturgijsko pjevanje i sviranje predvodili su župni zbor te dječji zbor „Zrakice Milosrdnog Isusa“. Vjernicima je bila pružena prilika za sakrament pomirenja, kao i za čašćenje relikvija sv. Faustine i bl. Mihaela. Prije svake mise molila se pobožnost Božanskom milosrđu, koju su animirale sestre Milosrdnog Isusa, s. Frančeska i s. Nikolina, pastoralne suradnice u župi.
Prvi dan obnove bio je posvećen temi „Bog koji me traži“, a misno slavlje predvodio je i propovijedao župnik vlč. Dragičević. Drugoga dana obnovu je vodio fra Stjepan Antolović, župni vikar iz župe sv. Ilije Proroka u Kiseljaku, koji je nakon mise održao predavanje „Milosrđe u obitelji – ljubav koja ne odustaje“.
Trećega dana duhovnu obnovu predvodio je fra Mile Beljo, župni vikar iz Dolca u Travniku, a nakon euharistijskog slavlja održao je nagovor „Sloboda srca – od lažnih utjeha do pravog života“.
Četvrtoga dana obnovu je vodio fra Mislav Jozić, župni vikar u Vitezu. Nakon mise održao je predavanje „Iz tame u svjetlo: milosrđe koje preobražava“, a program je zaključen cjelonoćnim klanjanjem.
Autor: Kristina Čavara