Maturanti Srednje strukovne škole Velika Gorica iznenadili razrednika Zorana Lovrića kao znak zahvalnosti za četiri godine neizmjernog utjecaja na njihove živote.
U jednom neobičnom gestu zahvalnosti, razrednik i gospodin Zoran Lovrić iz Velike Gorice (inače rođeni Busovljak) doživio je iznenađenje svog života od strane svojih maturanata. Nakon četiri godine neumornog rada i inspiriranja, učenici su mu poklonili pečenog odojka kao simboličan izraz dubokog poštovanja.
Spremno noseći ražanj na ramenima, prof. Lovrić i njegovi prijatelji prošetali su kroz hodnike škole uz pjesmu, privlačeći pažnju svih prisutnih. Profesori su u početku bili zbunjeni, ali su se brzo pridružili planu i zajedno s učenicima otišli u zbornicu kako bi iznenadili profesora Lovrića. Nisu mu otkrili tajnu, ali su se svi zajedno nasmijali dok su ga uputili prema njegovom 4. B razredu.
Kada su vrata učionice otvorena, profesor Lovrić je ostao zatečen. “Iznio sam odojka iz učionice i bio sam u šoku. Nisam znao što učiniti, a nastava je još trajala”, izjavio je profesor Lovrić dok se prisjećao trenutka susreta s pečenim odojkom.
Razred profesora Lovrića, sastavljen od 21 mladića iz Velike Gorice, Zagreba i okolnih sela, odlučio je na prigodan način počastiti svog omiljenog razrednika. U protekle četiri godine, profesor Lovrić je uspio steći nadimak “Zoki Legenda” zbog svoje predanosti i utjecaja na svoje učenike.
“Suzama su mi krenule oči. Ušli smo u razred na 15 minuta, a zatim sam ih zamolio da ne prave nered po školi. Izveli smo odojka do obližnjeg parka i svi zajedno se počastili”, s ponosom je prepričavao profesor Lovrić, ističući da su se pridružili i umirovljenici te radnici “Čistoće”, koji su rado sudjelovali u slavlju.
“Napravili su pripremu s noževima, vilicama i pićem… ‘Riješili’ smo odojka, a zatim su moji dečki sve uredno pospremili”, s posebnim ponosom naglasio je profesor, ističući vrijednosti koje je njegov razred usvojio, uključujući brigu o okolišu i odgovornost.
Kada smo profesora Lovrića upitali kako bi opisao svoje učenike u tri riječi, bez zadrške je odgovorio: “Oni su ekipa, braća, družba! To su posebni mladići s velikim srcem koji se uvijek međusobno podržavaju, što sam ih četiri godine nastojao naučiti.”
Prisjećajući se početka njihovog putovanja kroz srednju školu, profesor Lovrić je naglasio da su njegovi učenici bili izgubljeni kao i svaki drugi srednjoškolac. Njegov cilj bio je povezati ih i potaknuti zajedništvo te razviti solidarnost među njima.
“Mislim da sam nešto postigao. Ti mladići su svjesni vrijednosti, a pripremao sam ih za trenutak kada će napustiti sigurnost roditeljskog doma i suočiti se s realnim svijetom rada koji može biti surov. Naučio sam ih da trebaju biti podrška jedan drugome, a to se uči dok su mladi”, rekao je ponosni profesor Lovrić.
Osim što su pečenim odojkom željeli izraziti zahvalnost svom razredniku, učenici su mu dostavili i tople poruke roditelja koje su mu izmamile suze dok ih je čitao.
Profesor Zoran Lovrić ostaje simbol inspiracije i dubokog utjecaja koji jedan profesor može imati na svoje učenike. Njegova predanost i strast prema obrazovanju ostaju primjer svim budućim generacijama. Inače, za one koji ga ne poznaju. Riječ je o našem Busovljaku koji je rođen u Busovači gdje je i odrastao. Posljednjih 12 godina živi u Republici Hrvatskoj. Zaposlen je kao prof. strojarske skupine predmeta u Srednjoj strukovnoj školi Velika Gorica.
Kapa dolje!
