U mladosti je radila kao manekenka, potom i kao uredska radnica, no Marijani Pavlović iz Bosne i Hercegovine oba su posla ubrzo postala monotona. Umjesto toga, odlučila je sjesti za volan 12 metara dugog i 15 tona teškog autobusa – odluku zbog koje se, kako danas kaže, nikada nije pokajala.
Prvi posao koji ju je istinski oduševio bila je vožnja minibusa s devet sjedala u turističkoj tvrtki. Upravo su je tada kolege potaknule da položi vozački ispit za autobus.
“Govorili su mi da položim za autobus jer toliko volim voziti. Danas se i sama smijem toj odluci – ali bila je potpuno ispravna”, kaže Marijana.
Ljubav prema volanu od djetinjstva
Ljubav prema vožnji razvila je još kao dijete u Bosni i Hercegovini, gdje je često putovala u kamionu sa svojim ocem, koji je bio profesionalni vozač.
“Taj volan me fascinirao već tada”, prisjeća se.
Danas, pet dana u tjednu, Marijana upravlja autobusom kroz okrug Neunkirchen u Donjoj Austriji, prevozeći djecu i odrasle do njihovih odredišta, izvještava austrijski Krone.
Velika odgovornost i još veći ponos
Tijekom školske godine u njezinom autobusu zna biti i do 80 djece, što, kako kaže, nosi veliku odgovornost.
“Volim voziti autobus. To je jedini posao zbog kojeg se ujutro rado budim”, ističe.
Vozački ispit za autobus položila je prije sedam godina, iz prvog pokušaja, i to sa stopostotnim uspjehom. U to je vrijeme bila jedina žena na poligonu, a ubrzo i prva vozačica u tvrtki Retter Linien u Neunkirchenu.
Zanimljivo je da privatno vozi Fiat 600, automobil koji, kako se šali, “gotovo može stati u njezin radni prostor – autobus”.
Izazovi na cesti i poštovanje putnika
Radni dan joj ponekad započinje već u 4:30 ujutro, no unatoč dugim smjenama, nikada nije imala prometnu nesreću. Putnici joj, kaže, prilaze s velikim poštovanjem.
“Službeno ne smiju razgovarati sa mnom, ali često dobijem komplimente da dobro radim svoj posao”, zadovoljno govori.
Najveći izazov za nju je stavljanje lanaca na kotače, što može potrajati i do 40 minuta, a tada je potrebna dodatna doza strpljenja – i kod putnika i kod vozačice.
“S mrzovoljnim ljudima se nosim osmijehom. To često pomaže”, dodaje.
Sve više žena za volanom
Tvrtka Retter Linien danas zapošljava 63 muškarca i šest žena kao vozače autobusa, a na njezinu je čelu također žena – direktorica Birgit Kropfreiter, koja vodi tim od 72 zaposlenika.
“Žene i djeca često se osjećaju sigurnije kada autobus vozi žena. Osim toga, žene su fleksibilnije, bolje obavljaju više zadataka odjednom i imaju dobar osjećaj za putnike”, ističe Kropfreiter.
Priča Marijane Pavlović još je jedan dokaz da hrabrost i strast prema poslu ruše stereotipe – čak i one o tome tko bi trebao sjediti za volanom velikog autobusa.
- Oznake:
- marijana pavlović