Mama, molim te, mogu li danas spavati kod bake?
Čuo sam danas u vlaku kako dijete pita majku,
no dok sam se okrenuo da vidim dijete koje me je jednom rečenicom vratilo u prošlost,
već ga nije bilo, izašlo je sa majkom…
Kada je to vrijeme tako brzo prošlo?
Mi odrasli zatrpani smo smo dosadnim prioritetima.
Svakodnevno se borimo za nešto, a da ponekad ni sami ne znamo niti što želimo, a i ako znamo što želimo, ne znamo zašto to želimo i tako iz dana u dan.
I onda jedna ovakva rečenica i sjećanje na bakin dom u kojem smo pronalazili sve što nam je potrebno i svu sreću, ispunjenje, mir u srcu i sigunost…
Bakina kuća mjesto je na kojem kazaljke sata provode vrijeme s nama i minute prolaze bez žurbe.
Bakina kuća mjesto je gdje su najobičniji tanjur juhe i domaći kruh s mlijekom najukusnija jela na svijetu. A okus domaćeg soka od višnje bolji je od najskupljeg soka iz trgovine.
Bakina kuća mjesto je na kojem poslijepodne može vječno trajati, a opet nismo opterećeni, i stalno je mir u srcu, osmijeh na licu i glava puna mašte.
U bakinoj kući sve postaje tako moguće … sve je tako jednostavno, a opet miriše na ljubav, na lipu i na šumske jagode.
Bakina kuća je mjesto gdje pronalazimo ostatke djetinjstva i života naših roditelja.
Ovaj luksuz, posjetiti baku, nažalost više nemam priliku…
Ostat će mi samo u mojim uspomenama…
Ali kad bih mogao sanjati jedan san… i vratiti se u neki trenutak života, mislim da ne bi ni malo dvojio, već bih zamolio: Mogu li danas spavati kod bake?
(Nepoznat autor)
