Iza svjetske slave krije se priča o ratu, gubitku i kamenom domu koji za Modrića znači više od svega
Luka Modrić, jedan od najvećih nogometaša današnjice, rijetko govori o privatnom životu i teškim uspomenama iz djetinjstva. No u razgovoru za talijanski Corriere della Sera napravio je iznimku i otvorio dušu o traumama koje ga i danas prate, ali i o velikoj, duboko osobnoj želji vezanoj uz mjesto gdje je sve počelo – kamenu kuću njegova djeda.
Iako je dio tih priča već podijelio u autobiografiji Moja igra, Modrić je ponovno progovorio o odrastanju u sjeni rata, strahu, progonstvu i gubitku koji su ga obilježili za cijeli život. Posebno mjesto u njegovim sjećanjima zauzima djed Luka, po kojem je dobio ime i s kojim je bio neraskidivo povezan.
Strah koji nikada nije nestao
Kapetan hrvatske reprezentacije priznao je kako je kao dijete u sebi nosio veliki strah – od granatiranja, neizvjesnosti i smrti. Prisjetio se školske zadaće koju je pisao kao desetogodišnjak, a u kojoj je opisivao ratne strahote i ubojstvo djeda. Iako je s vremenom naučio živjeti s tim, ističe kako te slike nikada ne blijede.
Upravo su ga ti događaji, kako kaže, natjerali da odraste preko noći, izgradivši borbenost i otpornost koje su kasnije postale njegov zaštitni znak na najvećim nogometnim pozornicama svijeta. Svaki uspjeh nosi posvetu onima koji ga nisu dočekali.
Tragedija koja je zauvijek promijenila sve
Središnja figura njegova djetinjstva bio je djed Luka. Tragedija se dogodila u prosincu 1991. godine, kada su srpske paravojne postrojbe ubile njegova djeda u blizini obiteljske kuće u zaseoku Modrići u Zatonu Obrovačkom. Luka je tada imao samo šest godina.
Najpotresniji detalj jest da je njegov otac Stipe pronašao tijelo i donio ga kući. Nedugo nakon toga, obitelj je bila prisiljena napustiti dom i postati prognanici – sudbina koju su tada dijelile tisuće hrvatskih obitelji.
Kuća kao simbol svega izgubljenog
Govoreći o rodnom kraju, Modrić nije skrivao emocije. S knedlom u grlu izgovorio je rečenicu koja je dirnula mnoge:
„Želio bih kupiti djedovu kuću…“
Kuća je tijekom rata zapaljena do temelja i danas stoji kao ruševina, zarasla u korov. No za Modrića ona nije samo građevina – ona je simbol sretnog djetinjstva, spomenik djedu i korijenima koje nikada nije zaboravio, unatoč svjetskoj slavi i bogatstvu.
Zanimljivo, kuća se danas nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, što dodatno komplicira mogućnost obnove. Unatoč tome, postala je neslužbena turistička atrakcija, mjesto na koje dolaze obožavatelji iz cijelog svijeta, često iznenađeni njezinim zapuštenim stanjem.
Tiha želja, osobni plan
Postojale su i inicijative da se kuća obnovi i pretvori u memorijalni ili interpretacijski centar, no bez odobrenja obitelji Modrić. Lukina želja da kuću osobno otkupi sugerira da za to mjesto ima intimnije planove – možda kao tiho utočište i trajni spomen na djeda Luku, prvog heroja njegova života.
- Oznake:
- luka modrić