Ljubav je na selu

0
135
Nikad u životu nisam bila ni na jednoj bodi, danas zvanoj koridi, a ipak nikako ne razumijem zbog čega masa ljudi loše govori o tim događajima i posjetiteljima istih…imati bikove, štalu, ljude koji vole selo i žive na selu je puno normalnije, zdravije i iskrenije no bilo šta drugo u ovom okruženju i državi koja je bogata pašnjacima, plodnom zemljom i tradicijom koja nas je othranila

…sto puta sam u nekom razgovoru, sjedeći u nekoj čekaonici ili u javnom prijevozu, na nekim prolaznim mjestima i u iskrenim razgovorima sa starijim ženama koje vidim prvi i zadnji put, slušala o njihovom životu i gledala kako im se suši suza i steže grlo kad spomenu da više ne drže kravu..odvajaju svoj život na vrijeme prije dok su imale kravu i vrijeme poslije zatvaranja vrata štale…kao da sahranjuju zdravi dio sebe, svoju mladost i snagu, moć i sigurnost koja je poćivala u snažnom razmjenjivanju hajvana i čovjeka, u vremenu koje se djelilo od namirivanja, polaganja, kidanja, muže…od sigurnosti koja je ulijevala spokoj i mirnu, situ kuću i čeljad, sve dok je mlijeka, putera, kajmaka i sira u špajzu…osobno su mi puno draži ljudi koji vole selo, volove i koride i pohode takve teferiće, od onih koji su opanak zalijepili za asfalt i cere se s nekih kazališnih predstava i književnih večeri, kupuju umjetničke slike koje bojom utapaju u skupi enterijer i knjige na metar da popune vitrinu…nema čovjeka i gazde koji je otkinuo od usta svojoj obitelji ili bilo kome da bi kupio bika za koridu, to su sve ljudi iza kojih stoje imanja, obilje hrane, životinja, sitih i zdravih obitelji, rumene djece i čestitih duša sabranih oko guvna…ja nikad nisam bila posjetitelj bode, ali kad me zaustavi ta gužva na cesti i dođe do mene taj zvuk muzike ispod šatora i miris mesa s ražnja i roštilja, osjećam se nekako sretno i sigurno u svojoj zemlji i s tim ljudima sa sela…ponekad i zažalim što ne ode za nekog brku, gonića stoke i poštenog soja…da imamo puno djece, imanje i bika šampiona!