spot_img
spot_img
Petak, 29 ožujka, 2024

Legenda o Divi Grabovčevoj

Legenda o Divi Grabovčevoj

”Kćerka Luke Grabovca, kmeta Arslanage Zukića iz sela Rumboka u ramskoj nahiji, kojoj bijaše ime Diva, a po predaji bijaše cura stasita, nesvakidašnje i čudnovate ljepote, one ljepote koja dođe kao iznenadni gromoviti pljusak usred ljetne žege, ljepote koja je neprimjerna jednom ubogom ramskom selu, van svih carskih puteva, božijem daru koji je po ljudskim mjerilima neprimjeren ubogom Arslanaginom kmetu, i siromašnoj kaurskoj kući koja jedva ima da prehrani gladna usta onim jadom i čemerom koji ostane nakon što age i begovi pokupe harač. Takva ljepota više priliči nekoj bogatoj begovskoj kući, koja spava u svili i kadifi i čije su ruke bijele, a put mliječna, i koju ne žeže sunce, niti je opaljuju vjetrovi koji pušu sa zlogukog i hirovitog Vrana, planine pune vukova i hajduka koji vrebaju na turske karavane i na kojoj se redovito izmjenjuju pastirske djevojačke pjesme i jauci umirućih surudžija i hajduka.
Ali sudbina je htjela da cvijet izraste u trnju, a ne u nekoj njegovoj mirišljavoj bašči. Divina ljepota bijaše istovremeno i njezin blagoslov ali i prokletstvo, i bila bi kao i sve ostale ljepotice primijećena jedno vrijeme dok ne bi teški kmetovski život potlačene raje navukao na njeno lice bore, i skinuo joj djevojačku ljepotu s lica, da nije zapelo za oko bogatom i razularenom Tahir-begu Kopčiću, sinu silnog Džafer-bega Kopčića, gospodara Rame, Duvna, Uskoplja i Kupresa. Mladi i siloviti begović nesvikao da u životu ima išta što se ne bi povinulo njegovoj volji i koji je obijesno trošio babine novce i skitao se po cijeloj turskoj carevini u potrazi za razuzdanim životom. Jašući svog punokrvnog arapskog konja po vranskim padinama, kojeg mu je babo netom poklonio da se angiri po teferićima i dernecima, jednog je dana nabasao na mladu čobanicu koja je čuvala ovce pjevušeći djevojačke pjesmice i prebacujući pletaće igle s prsta na prst pokraj bunara gdje su dolazili pastiri i ljudi da napoje svoju stoku. Primijetila je iz daljine ponositog jahača kako dolazi galopom na obijesnom konju, znala je da je Turčin, jer raja ne smije da jaše, a pogotovu ne takvog konja. A begovsko ruho i odijelo se prelijevalo, što bi se reklo ”ne da gledat u sebe”.
I prije su tu znali dolaziti jal age jal begovi, napojiti sebe i konja, bacili bi po koju ljutitu riječ zgoljnoj raji koja bi oborena pogleda i šuteći poslužila jal bega, jal agu hladnom vodom iz dubokog bunara. Dok je Diva tako stidno obarala pogled dojahao je tako do nje begović, skočio sa konja, zavezao mu podvezac za drveni stup pokraj bunara, došao do djevojke a onda zastao gledajući je prodornim pogledom i zabacujući sablju damaskinju za pojas. Gledao ju je dugo, njoj se činilo cijelu vječnost, znala je da je to on… bahati sin Džafer-begov kojemu teče med i mlijeko i koji se razmeće babinim bogatstvom i o kome se pjesme pjevaju. Oborila je svoje krupne oči i čekala njegovu zapovijed da mu zahvati vode iz bunara i već je rukom krenula ka lancu kad joj je Tahir prišao i uhvatio je blago za ruku, dok je ona sva trnula od straha i iščekivanja on je već zabacio čabar u vodu, naglo povukao posudu i onda halapljivo potegao par gutljaja, i zabacio svoju kao ugljen crnu kosu na zatiok fiksirajući djevojku u oči.

– Odakle si djevojko?
– Iz Rumboka… Luke Grabovčeva.
– Aha, kako ti je ime?
– Diva
– Diva… ime ti dobro stoji!
Šutila je.
– Ovo su tvoje ovce?
– Jesu svijetli beže.
– Ko ti je aga?
– Arslanaga.
– Tako, je l’ dobar?
– Dobar je, beže.
– I treba bit… takoj ljepoti…
Nije se smjela pomaknuti niti odmicati… Za Tahirovu naglu
ćud znalo se nadaleko…
– Ne boj se curo.
– Ne bojim se beže.
– Svaki dan čuvaš ovce ovdje?
Diva je šutila i gledala pored sebe…
Tahir skoči na konju… potegnu povodac, okrenu se nekoliko
puta na konju u mjestu i dobaci:
– Budi tu sutra u isto vrijeme… doći ću.
Glasno alaknu konja i ne čekajući odgovor od djevojke odjuri u galopu. Diva ostade kao ukopana, u glavi su joj se rojile misli, pošla je doma i šuteći pratila ovce ne govoreći nikome pa ni majci o onome što se sprema, nije slutila dobro, legla je uznemirena a san joj nije htio na oči. Tješila se time da je Tahir nemirne ćudi i da će za koji dan odjahati jal u Stambol jal u koji drugi dio Turske carevine gdje još nije bio i gdje se još nije naživio terevenki i naljubio žena, i da je možda kad je već odjahao od bunara zaboravio na ubogu ramsku seljanku koja mu ne priliči ni po ugledu a kamoli po vjeri… šta će begu kaurka i nevjernica, tješila se Diva al joj ipak san nikako nije htio na oči. Zaspala je pred jutro kad su već pastiri gonili svoja stada u jutarnju ispašu i kad se sunce već počelo pomaljati preko vranskih vrhova obraslih gustim crnim četinarima.
Tahir je došao taj dan, i svaki drugi dan, bio je tačan i neumoljiv, nije mu se mogla sakriti iako je mijenjala vrijeme napajanja blaga, ako je ne bi našao na bunaru, našao bi je na najudaljenijim pašnjacima kamo ni aginska ni begovska noga skoro nikad nije kročila, pojavio bi se kao duh, kao nerazdvojna sjenka, kao prst sudbine koji je neumoljiv i protiv koga ne može ništa nego se prepustiti usudu i božijoj volji. Svaki dan ju je nagovarao, udvarao joj se, obećavao joj brda i doline, donosio joj đerdane i bisere, svilu i kadifu, sav se razblažio, ni traga njegovoj bahatosti i osionosti, gledao ju je dugo i zaneseno.
– Dive, nemoj me mučit.
– Prođi me se beže.
– Bićeš begovica, neće takve biti na dunjaluku… dvorit ću
te ko sultaniju…
– Nemoj beže.
– Bez tebe mi nema života, Dive…
– Kršćanka sam beže.
– Poturčićeš se.
– Ne mogu pogazit viru.
– Pusti viru, ja bi uzeo tvoju, al ne mogu, beg sam, a ti možeš.
– Ne mogu beže, razumi me…
– Ne mogu te razumit, obasuću te biserima… Dive, samo mi reci.
Diva izvadi iz njedara krunicu.
– Ovo su moji biseri i moji đerdani, drugi mi ne trebaju.
Tahir se lecnu… ovo je bilo smiono i bezobrazno… mahati jednom begu krunicom pred nosom, šta sebi ta kaurka zamišlja.
Obuze ga bijes al’ se uzdrža.
– Pusti to Dive. Prominit će se to.
– Nikad beže.
– Zašto si takva, zašto me odbijaš, zašto… nisam li dobar prema tebi?
Diva se ublaži, bilo joj je malo žao bega.
– Dobar si Tahir-beže, imaš sve, silan si, bogat si, možeš birati po cijeloj Bosni i cijelom carstvu, svaka će ti poći. Mlade begovice uzdišu za tobom, šta ću ti ja, kršćanka sam…
– Hoću samo tebe – priskoči i uhvati je za ramena – samo tebe Dive.
– Nemoj mučiti i sebe i mene – otrgnu se. – Pusti me – molećivo ga pogleda.
Tahira obuze bijes, skoči na konja i dobaci:
– Dive znaš me, dobar sam a mogu i drugačije, razmisli dobro… doći ću ubrzo. I pazi dobro šta ćeš mi reći.
Bijesno ošinu konja i odgalopira glasno alakajući. Diva ostade kao ukopana.
Tahir je dojahao kući. Svezao je konja u štalu, utrčao u kuću, zagrlio majku i šapnuo joj na uho…
– Majko, ja bih se ženio.
Begovica ga pogleda u oči, sva u radosnom čudu i iznenađenju, već joj je bilo dosta njegovih beskrajnih lutanja i njezinih strahova.
– Šućur mome Allahu. Jašta nego ženit.
– Majko, kaurka je, kćer Luke Grabovca. Lijepa je kao đul djevojka.
Begovica se otrgnu od sina, zatetura i zajauka.
– Nemoj, sine, dina ti i Allaha, nemoj majku u grob tjerat.
– Majko, volim je, samo nju. Bez Dive mi nema života, svo sam tursko carstvo prošao ali nisam vidio zgodnijeg insana, nit vlahinje, nit muslimanke…
– Gdje ćeš sine vjeru na nevjeru? Beg si. Nemoj ni pomislit sine. Babo će ti presvisnuti.
Stari Džafer je bjesnio na minderu. Derao se na sina. Razbacivao džezve i čibuke onako debeo i skoro nepokretan ko kakva divlja neljudska neman koju su probudili iz dubokog sna. Hropćao je davljen neljudskim bijesom i vlastitom ogromnom tjelesinom.
Nikad… Nikad dok sam ja živ… Nikad ugursuze. Prije bi te mrtvog volio vidit.
Diva je došla kući uznemirena i u strahu. Znala je za Tahirovu narav i neobuzdanu ćud, i znala je da neće odustati. Kao što je znala da neće popustiti ni ona. Dvije suprotstavljene tvrdoglave naravi, dva ovna na brvnu, jedan jak i sion, zaštićen silom i ugledom, drugi bez prava, ali spreman na sve pa i na žrtvu. Odlučila je sve ispričati ocu…
Luka je u nemoći savijao prste. Znao je da se namjerio na silu, na silnog Tahir-bega Kopčića o kome se čulo mnogo dalje od ubogog ramskog kraja, sve tamo do Stambola, znao je za oca mu Džafer-bega, neumoljivog i nemilosrdnog bega. On mali i ubogi kmet, kršćanin, ne može se ni na kakav način suprotstaviti toj sili, a da ne plati glavom i on i cijela mu obitelj. Grozničavo je vrtio misli po glavi i samo jedno mu je padalo na pamet, zatražiće pomoć od svog age Arslanage Zukića. Dobar je čovjek, razumjeće ga, k tome aga je iako nije ni blizu Džafer-begu ni po ugledu ni po snazi, njegova riječ može pomoći, cijene ga i poznaju, nije repa bez korijena, a voli i Divu, prirasla mu je na srcu, pomoći će joj ako ikako može. Davno su se on i Arslanaga skumili.
Arslanaga ga je saslušao i zavrtio glavom:
– Mladi Kopčić je pašče, ne sluša nikoga pa ni starog Džafera, biće teško kume.
– Znam aga.
– Silovit je ugursuz, ne preza ni pred kim, šta hoće to i dobije.
– Oće biti lijeka aga?
– Nećemo se dat. Divu ću ja imati na oku ovih dana, pa nek pašče proba!
– Hvala ti aga.
– Ti hajde sad kući i pozdravi Divu, nek se ne plaši.
– Oću aga.
Leži Tahir na minderu, nit jede nit pije. Majka mu donosi šerbe al’ on neće pa neće. Ona ga milo pogleda, žalosno joj je gledati ga takvog, al’ ne smije ona starom Džaferu na oči, on i dalje bijesni, tjera sluge, galami i viče sam sa sobom. Ni Tahir mu ne smije na oči. Sluge samo donesu jelo i pobjegnu od njegovog neljudskog bijesa.
Jednoga dana zovnu Džafer Tahira u svoje odaje, a ovaj dođe sav ispijen i propao. Vidjevši sina on dreknu na njega.
– Voliš li tu kaurku?
– Babo, više nego sebe, volim je ko Allaha.
– Muč pašče jedno. Dreknu se bijesno na njega, pa se smiri i nešto tišim glasom:
– Čija je vlahinja?
– Luke Grabovca iz Rumboka.
– Je li kajela cura?
– Otima se babo, neće veli vjeru pogazit.
– Vako ćemo, ja ću je isprosit u babe, ti sedlaj konja i reci joj ovo.
Tahir priskoči poljubi očevu ruku i prošapta:
– Ja, hvala ti oče, hvala presvijetli beže.
– Bjež mi s očiju, idi al’ znaj – reci joj da se mora poturčit, mora biti po šerijatu, mora! Zapamti, ako neće milom hoće silom!
Tahir dojaha do Dive veseo, ohrabren očevim blagoslovom, zaustavi konja i viknu djevojci ne silazeći:
– Dive jesi odlučila?
– Beže, rekla sam ti, vire pogazit neću.
– Je l’ to tvoja zadnja?
– Zadnja beže.
Tahir je pogledao prijetećim, suznim očima i prosiktao ljutito:
– Sutra mi te babo prosi, bićeš moja ili crne zemlje, biraj!
– Odabrala sam beže – reci babi da ne dolazi uzalud.
Luka je vidio silu i ordiju koja se spuštala, sva begova svita, teško natovareni konji, valjaju se niz strminu do uboge Lukine kuće. Na najkrupnijem konju, koji se savijao do poda od tereta, valja se stari Džafer koji jednom u pet godina zajaše konja, mora da ga je ljuta muka natjerala. Stigoše pred kuću, sluge priskočiše i skinuše bega s konja. Beg je odhukivao kao kakav zmaj, brišući znoj koji mu se slijevao sa čela od ljetne žege, debljine i silne begovske odore koju je imao na sebi, a koji ga je činio strašnijim i većim.
Džafer viknu selam Luki, ovaj ga otpozdravi, sluge se povukoše desetak metara, a Džafer i Luka ostadoše sami. Džafer odhuknu, dođe malo do zraka i pogleda Luku.
– Prijatelju Luka, pitaš se što sam ti došao u pohode.
– Znam, svijetli beže.
– Dobro kad znaš, nisam od bijesa nego od nevolje.
Luka je šutio.
– Tvoja Diva je zapela za oko mom Tahiru. Odgovarao sam ga, a on nju pa nju.
Luka je i dalje šutio.
– Da skratimo priču Luka, došao sam isprositi Divu, u to ime – pokaza na pretovarene konje – Nosim joj tovar blaga pa nek bude hairli i sa srećom.
Luka podiže oči i smože snagu.
– Presvijetli beže, Diva se nije obećala Tahiru, ne treba joj njegovoga blaga.
Džafer ga pogleda.
– Luka ti si kmet, kaurin, ja sam beg tvoj i gospodar, promisli.
– Čovjek sam beže, a i mi imamo dušu.
– Slušaj kaurine. Tahir je htio silom je oženit – zastade malo
– ili će se na Divi trava zazelenit!
Luka opet obori oči.
– Biće božja volja.
– Tako Luka?
– Tako beže.
Džafer mahnu rukom slugama, i oni ga posjedoše na konja. Sila i ordija se odvaljala uz brdo kako je i došla, a Luka ostade zadovoljan ne sluteći na najgore. Brzo javi Arslanagi što se dogodilo, a za to vrijeme Tahir čekaše oca i čuvši od njega vijesti, uze još jednoga za sobom i odjaha put Vrana.
Za njim se otisnuo Arslanaga na svome vrancu.
Tahir dojaha do Dive, skoči s konja, uhvati djevojku za ruku i povika:
– Uzjaši Dive!
– Pusti me beže.
– Dive, jaši sedlanika!
– Ni mrtva beže.
Iz daljine se čuo topot konja u galopu. Arslanaga juri kao vjetar, već ga vide, Tahir se sav ustrepta i zavika:
– Dive, zajaši zadnji put ti kažem, jaši konja!
– Zbogom beže!
Tahir vadi jatagan iz benzilaha i zarinu ga djevojci u prsa nekoliko puta. Iščupa nož iz djevojčinog tijela, skoči na konja i pobježe u galopu. Za to vrijeme stiže Arslanaga, skoči sa konja i obgrli joj već obumrlo tijelo iz kog se cijedila krv u potocima a već polumrtva
Diva pogleda ga umirućim pogledom.
– Zbogom, kume!
– Kumo, nemoj kumo! – Nemoj cvite! Ridao je Arslanaga kao malo dijete držeći u rukama umiruću Divu. Odjednom iz njega provali bijes, škrgnu zubima, oči mu zaplamtješe, spusti mrtvu djevojku na travu, suze mu potekoše niz obraze, ridao je Arslanaga kao malo dijete držeći u naručju umiruću Divu, poljubi je u čelo i zakle joj se:
– Osvetit će tebe Arslanaga, kunem ti se dinom i Allahom!
Skoči na vranca, bijesno ga ošinu i pojuri za Tahirom. Stigoše se na jednoj ledini, uhvatiše se u hrvanje, okreću bionjačama divlje, bijesno. Tahir sav u paničnom strahu, udarila mu pjena u usta, škripi zubima, ponestaje mu snaga. Arslanaga ga obori na travu i kleknu na njega.
– Nemoj, Arslanaga, dina ti, dat će ti babo tri tovara blaga. Arslanaga izvadi nož od aršina i povika.
– Nećeš babi doći na večeru, evo ti pozdrav od Luke Grabovca, nosi ti ga Arslanaga!
I zarije jatagan pravo u Tahirovo srce. Tahir samo okrenu očima, psikne i izdahne.
Arslanaga bijesno iščupa nož, obrisa ga od rukav i pljunu na mrtvog Tahira.
Pred večer dođoše cure i mladići, opraše Divu od zgrušane krvi i sahraniše je na vrh Vrana. Luka je nijemo klecao na grobu, sijede mu se vlasi poigravaše na vjetru, koji se s noći spuštao niz planine…

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti