Na svojoj Facebook stranici Laris redovito dijeli osobne priče, misli i iskustva koja su korisna mnogima. Njegovo otvoreno i iskreno predstavljanje izazvalo je veliki interes, a mi vam prenosimo dio njegovih misli kako bi stekli bolji uvid u njegov svijet.
Laris o sebi
„Moje ime je Laris Bešić, a nadimak Lav sam dobio još dok sam bio mali. Nisam siguran kako je došao, ali mislim da ima veze sa crtanim filmom Kralj lavova, kojeg sam obožavao gledati dok sam bio dijete. Sjećam se da su mi roditelji znali braniti da gledam film previše, ali nisam mogao prestati. Najdraži lik mi je Simba, jer mislim da je on poput mene, a volim i Tima i Pumbu zbog njihove veselosti i stalnog smijanja. Tako mi je valjda i nadimak ostao – i baš mi se sviđa, ne bih ga mijenjao“, kaže Laris.
Ovaj mladić živi u Vitezu, malom gradu u Bosni i Hercegovini, kojeg opisuje kao mirno mjesto bez buke i gužve, što mu odgovara jer gužve ga čine nervoznim. Iako izdvaja Vitez kao svoje mjesto, ističe da nije sam – njegovu obitelj čine roditelji Samra i Damir, te sestra Ema, koja mu je velika podrška u životu.
„Moji roditelji su uz mene u svakom trenutku, posebno kad trebam naučiti nešto novo ili kad imam problema. Oni su moji heroji i uvijek me podržavaju, bez obzira na sve“, dodaje Laris.
Autizam – kako ga doživljava Laris?
Laris otvoreno govori o svom iskustvu života s autizmom, unatoč tome što još uvijek nije potpuno siguran što autizam za njega znači. „Za mene kažu da imam autizam, ali ni sam nisam siguran kako je to došlo niti što to točno znači. Možda mi je neko to donio kao poklon, ali kako god bilo, to je dio mene“, kaže Laris. Njegovo ponašanje, kaže, možda je drugačije u očima drugih, ali on ne smatra da je to problem – naprotiv, vjeruje da je njegovo ponašanje potpuno u redu.
„Ponekad imam problema s razumijevanjem situacija, pa ne znam uvijek reagirati kako drugi misle da bih trebao. Također, teško mi je izraziti kako se osjećam, a isto tako ponekad nisam siguran u to kako se drugi osjećaju. Iako mi to ponekad stvara poteškoće, ja volim ljude i volio bih imati puno prijatelja. Nažalost, nekima sam čudan i teško mi je shvatiti zašto neki ljudi ne žele biti prijatelji sa mnom“, priznaje Laris.
Njegov autizam nije nešto što ga čini manje vrijednim. Naprotiv, on svoju dijagnozu prihvaća kao dio svog života i objašnjava: „Moji roditelji su mi rekli da su mi, kad sam imao manje od tri godine, doktori rekli da imam autizam. No, oni su mi tada rekli i da me vole baš takvog kakav jesam – s autizmom. To mi puno znači.“
Inspiracija za sve
Laris Bešić je primjer kako hrabro koračanje kroz život, bez obzira na izazove koje nosi dijagnoza, može biti inspiracija za druge. Njegova iskrenost, upornost i želja za stvaranjem pozitivnih promjena u svojoj okolini, čine ga izuzetnom osobom.
Za sve one koji žele više saznati o njegovom životu, izazovima i uspjesima, stranica „Lav – Dnevnik jednog autiste“ sigurno će biti izvor inspiracije i podrške.
