
Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša istaknuo je na svečanoj Božićnoj misi u obnovljenoj zagrebačkoj katedrali kako Bog pobjeđuje povijesne tame – Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze, Bog dolazi ususret čovjeku, dodavši da je i hrvatski narod rastao iz korijena vjere i svjetla.
Mons. Kutleša misu je na svetkovinu Rođenja Gospodnjega – Božić, predvodio nakon pet godina, u obnovljenoj zagrebačkoj katedrali, a uz mnoštvo vjernika na božićnoj misi bili su i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministri Davor Božinović, Gordan Grlić Radman, Radovan Fuchs, potpredsjednik Sabora Željko Reiner.
Nakon pet godina šutnje i rada, čekanja i neizvjesnosti, ponovno slavimo Božić u našoj katedrali. Ranjena, ali živa; nedovršena, ali dostojanstvena, ona nas poput brižne majke ponovno prima u svoje krilo. Pukotine na njezinim zidovima, skele i tragovi obnove upućuju na neuspjeli pokušaj tame da iz ovih prostora istjera svjetlo. Potres je poljuljao kamen, ali nije srušio vjeru. Zatvorio je vrata građevine, ali nije mogao zatvoriti živo srce Crkve, a to ste vi, dragi vjernici, rekao je u propovijedi nadbiskup Kutleša.
Ističe da nas na Božić Crkva uvodi u srce otajstva.
Pred nas stavlja Proslov Ivanova Evanđelja, onu uzvišenu i teološki najdublju pjesmu o Riječi koja bijaše u početku, o Svjetlu koje dolazi na svijet i o Bogu koji se ne boji postati čovjekom. To je sažetak čitave povijesti spasenja. U jednoj jedinoj rečenici, “Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze”, sadržana je drama ljudske povijesti i sigurna pobjeda Božje ljubavi, rekao je.
Zagrebačka prvostolnica postaje ikona Crkve i hrvatskog naroda, često ranjenoga, ali ne slomljenoga
Kutleša naglašava da nas ovdje ponovo prosvjetljuje Svjetlo Božje Riječi i Svjetlo Betlehemskoga Djeteta.
Evanđeosku riječ o “svjetlu koje u tami svijetli i tama ga ne obuzima” slušamo danas na osobit način. Koja je to tama u meni u koju ovo Svjetlo treba ući? – to je pitanje koje Božja riječ izaziva u nama, rekao je.
Na Božić doživljavamo da u tami potresa, straha, neizvjesnosti, u tami osobnih i društvenih lomova svjetlo nije prestajalo svijetliti jer nije moguće da bude nadvladano tamom. Zagrebačka prvostolnica usred obnove, ispunjena glasovima vjernika koji slave Boga, postaje danas ikona Crkve i cijeloga hrvatskog naroda, često ranjenoga, ali ne slomljenoga; potresenoga, ali ne napuštenoga; pogođenoga, ali ne poraženoga jer nad nama i dalje sja ono isto Svjetlo koje se rodilo u noći, u štalici, na rubu svijeta, dodao je.
Završavajući ovu jubilejsku godinu i godinu u kojoj smo slavili 1100. obljetnicu hrvatskog kraljevstva te hodeći prema 1400. obljetnici kršćanstva u Hrvata, rekao je nadbiskup Kutleša, ne prisjećamo se samo kronologije događaja, nego naše povijesne ukorijenjenosti u Kristovu svjetlu.
Ta ukorijenjenost nije bila jamstvo lagodnoga puta, ali je bila jamstvo opstanka. Ona nas podsjeća da je sam Bog naše uporište, ono koje nijedna tama – osobna, društvena ili povijesna – ne može trajno razoriti, naglasio je.
Svjetlo koje silazi u našu tamu
Evanđelist Ivan ni u jednom trenutku ne uljepšava stvarnost u koju dolazi Riječ. (…) Postoji tama, postoji odbacivanje, postoji sloboda čovjeka da se zatvori pred Bogom. ‘K svojima dođe i njegovi ga ne primiše’, to je rečenica koja razotkriva istinu o svijetu i o ljudskome srcu. Božji dolazak ne uklanja tamu izvanjskom silom, nego je razotkriva i razbija iznutra. Svjetlo istinsko koje je došlo na svijet, u tami svijetli i ne gasi se ni onda kada ga odbijemo. Tama mu se može suprotstaviti, ali ga ne može nadvladati, rekao je Kutleša.
Ističe da to Svjetlo nije ideja, nije moralni program niti filozofija.
Svjetlo je Osoba, Isus Krist, vječna Riječ Očeva, koja postaje djetetom. On ne dolazi silom da bi nadvladao čovjeka, nego u tišini da bi mu se približio; ne dolazi u buci moći, nego u blizini koja liječi. Ulazeći u ljudsku krhkost, u povijest ranjenu grijehom, u obiteljske lomove, strahove i nevjernosti, Bog pokazuje da se ne boji naših ruševina, nego upravo ondje želi započeti spasenje”, rekao je Kutleša, dodavši da je pitanje svakog čovjeka: “Jesam li spreman dopustiti mu da uđe baš u one dijelove moga života koje bih najradije sakrio?” Ono što nazivamo “ukorijenjenošću” u vjeri, u svjetlu Ivanova Evanđelja, pokazuje se kao život u Svjetlu, kazao je Kutleša.
To nije nostalgija za prošlim vremenima, nego odluka da se identitet osobe i naroda gradi na odnosu s Bogom koji ga je pohodio. Tamo gdje se to Svjetlo prima, rađa se snaga koja nadilazi povijesne tame; tamo gdje se ono odbacuje, tama zadobiva mjesto, iako nikada posljednju riječ, naglasio je.
Hrvatski narod nije plod povijesne slučajnosti
Svjetlo koje daje identitet, hrvatski narod nije plod povijesne slučajnosti ni rezultat geopolitičkih preslagivanja
Hrvatski narod nije plod povijesne slučajnosti, niti puki rezultat geopolitičkih preslagivanja, rekao je zagrebački nadbiskup.
Rasli smo iz Svjetla, iz korijena vjere, iz susreta s Kristovim Evanđeljem koje je od samih početaka oblikovalo našu savjest, kulturu i pogled na život. Ta ukorijenjenost u kršćanskoj civilizaciji, u vjeri svetaca i mučenika, u trajnoj povezanosti s Crkvom i Petrovom stolicom tvorila je i tvori naš duhovni i kulturni identitet. Bez toga bismo lako postali bezlično mnoštvo, zajednica bez pamćenja i bez duše, istaknuo je zagrebački nadbiskup.
Narod živi dok zna iz čega raste; bez korijena gubi svoju opstojnost, dodao je.
Kada su se rušile države i mijenjale granice, kada su ideologije pokušavale iščupati vjeru iz javnoga i osobnoga života, očuvala nas je svijest pripadnosti Svjetlu koje nadilazi svaku tamu. Narod živi dok živi iz Svjetla. Ondje gdje prekine vezu sa svojim izvorom, gubi orijentir i snagu. Ondje gdje je čuva, zadobiva izdržljivost koja nadilazi povijesne lomove, podsjetio je u propovijedi nadbiskup Kutleša.
Božić nam također poručuje da ukorijenjenost nije pitanje prošlosti, nego sadašnjosti, a Riječ koja se “nastanila među nama” prebiva u našem “danas” kada vjeru svjedočimo jednostavno i vjerno: u obiteljima u kojima se moli, u društvu koje štiti slabije, u ljudima kojima je ispravna savjest mjerilo djelovanja i koji se ne srame Evanđelja ni onda kada je ono nepopularno.
Tada Svjetlo i danas svijetli u tami suvremenih zbunjenosti, poručio je Kutleša.
(Hina | Slavko Midžor / Pixsell)












































