
Put od Busovače prema Pridolcima i Busovačkoj planini vodi preko nekadašnjeg izletišta – Tisovac. Tisovac je nekada bio najpopularnije izletište ovog kraja kojeg pamte starije generacije u dobrom sjećanju po mirisu pečene pastrmke, jagnjetine, ćevapa itd. Nakon ovih i onih dešavanja i privatizacije to se izletište napustilo i priroda ga osvaja i polako nestaje u beskraju zelene džungle.
Sada su najpopularnije gore spomenute destinacije kako zimi tako i ljeti. Posjećene su od raznovrsnih izletnika različitih dobnih skupina, različite vjeroispovijesti, nacionalnosti, svjetonazora itd. Zajednička stvar svim tim gostima je mirs roštilja, lubenice i uživanje u različitim vrsta pića. Takvi gosti u nadi da ostave što bolji utisak na druge izletnike vraćajući se s vikend izleta ponesu svoje smeće sa sobom “do grada”.
Da ne bi ko rekao – vidi ostavili smeće, nisu pokupili, sramota jelte. Nerijetko to smeće nikad ne stigne do grada. Uzrok – nepozant. Često završi pored puta kraj moje kuće nadomak Tisovca. Smeće kraj puta u BiH nije rijetka pojava. Obično to bude pakla cigareta, koja boca, omot keksa itd. U zadnje vrijeme Tisovac je od izletišta postao smetljište.
O tome smo pisali još 2007. god u OŠ Busovača i plakat je visio u holu škole neko vrijemem. No, fast forward nekih 15 god poslije učestala je pojava da se ovdje kraj puta namjenski ostavljaju veće količine smeća, većr od dvije ili tri boce ili pakle cigareta. Kao samoprozvana odgovorna osoba za ovaj dio Tisovca s ocem svake godine pokupim veću količinu smeća prije ili poslije skretanja našoj kući. Slučaj od danas je prešao igricu gdje smo zatekli namjeski ostavljen pribor za roštilj, od alu-ovala, plastike, kesa, boca, omota, organskog otpada – luka i lubenice, jelte, meso se pojelo.
Otpad je blago pougljenisan kao i um odgovorne osobe za ovaj ekocid. U nadi da je vatra jaka i koja sve prožima s malom dozom beskonačnosti prirode otpad je trebao nestati s lica zemlje. No, svakodnevne dvomjesečne kiše to nisu dozvolile. Otpad sam pokupio i zapakovao u odgovarajuće vreće i već sutra će se naći u gradu na odgovarajućem mjestu.
Čuvajte prirodu i ona čuva vas.
Mario Vrhovac





