Je li Zenica pred navjećim urbanističkim samoubojstvom u svojoj povijesti!?

MeŠeTaRi, ŠOPING CENTRI I URBANISTIČKO SAMOUBISTVO

Zenica se nalazi pred sudbinskim pitanjem:

Hoće li posljednji preostali prostor za razvoj grada biti iskorišten za projekte od javnog interesa ili nepovratno predat logici investitorskog urbanizma, privatnih interesa i institucionalnih mešetara?

Radi se o prostoru zone Zenica-jug, posljednjem resursu koji grad ima na raspolaganju za strateški razvoj.

To je prostor koji je mogao i morao postati temelj izgradnje univerzitetskog kliničkog centra, modernog kampusa, tehnološkog parka, stambenih zona za mlade i novih javnih sadržaja koji bi definisali Zenicu kao grad znanja, inovacija i kvaliteta života, uz strateško povezivanje sa Sarajevom kroz procese konurbacije.

Umjesto toga, bez Urbanističkog plana, bez zakonom propisanih procedura i uz ignorisanje stručnih standarda i Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom, agresori prodaju naš najvrjedniji prostor i to za gradnju šoping centara kao najprimitivnijeg oblika urbanog sadržaja.

Proces koji gledamo ima sve karakteristike investitorskog urbanizma — karcinoma urbanog standarda:

• Planiranje po mjeri mešetara i investitora, a ne zajednice,

• Zloupotreba zakonom utvrđenih planskih dokumenata,

• Pogodovanje privatnim interesima na račun javnog dobra,

• Finansiranje infrastrukture za potrebe privatnih kompanija iz budžeta grada i kantona,

• Ignorisanje zakona i struke.

Istraga o navedenom je formalno pokrenuta prije godinu dana, ali očito po poznatom obrascu: da se ništa suštinski ne uradi. Tužilaštvo šuti. Premijer Ze-do kantona šuti. A mediji, umjesto da brane javni interes, ovaj proces beskrupulozno predstavljaju kao “razvojnu šansu”, prešućujući ključnu činjenicu da je riječ o nelegalnom procesu protiv interesa građana.

Šoping centri ne donose razvoj. Oni troše grad i brišu budućnost. Prema svim ozbiljnim urbanističkim, ekonomskim i sociološkim analizama, šoping centri:

• Ne stvaraju novu vrijednost,

• Potiskuju lokalne trgovine,

• Uništavaju male biznise,

• Eutanaziraju gradsku jezgru,

• Izvlače kapital iz grada i države,

• Nude prividnu zaposlenost i dugoročno destabilizuju ekonomiju.

Umjesto stvaranja novih proizvodnih, obrazovnih i inovativnih kapaciteta, grad postaje puka platforma za potrošnju bez stvarnog razvoja, bez budućnosti.

Posljedice su katastrofalne i nepovratne:

• Zenica će izgubiti posljednju šansu da svoj urbani prostor razvije u pravcu održivog, zdravog i prosperitetnog grada.

• Buduće generacije će nas s pravom pitati: Zašto ste dozvolili da naš grad pretvore u još jednu bezličnu, potrošačku periferiju, dok su normalni gradovi svoju budućnost gradili na znanju, struci i inovacijama?

Ovdje nije riječ samo o prostoru. Nije riječ niti samo o urbanizmu. Riječ je o opstanku grada kao mjesta koje pripada svojim građanima, a ne korumpiranim trgovcima gradskim i državnim zemljištem.

Šta nas je naučilo iskustvo drugih?

• Beograd:

“Beograd na vodi” simbol privatizacije javnog prostora, korupcije i rušenja interesa građana zarad elitnih projekata bez stvarne koristi za obične ljude.

• Zagreb:

Divlja gradnja šoping centara razorila je gradski duh i urbanističku logiku.

• Novi Sad:

Investitorski urbanizam uništio je potencijal Novog Naselja kao održive urbane cjeline.

• Sarajevo:

Marijin Dvor pretvoren je u betonsku pustinju bez javnih prostora.

Zenica danas ne stoji pred “generacijskom prilikom”, nego pred historijskom prevarom.

To nije razvoj, to je privatizacija gradskog potencijala.

Ali Zenica još uvijek, ako želi, može zaustaviti ovu sramotu.

Pitanje za nas:

Pristajemo li biti generacija koja je dokazanim mešetarima poklonila posljednji prostorni resurs grada?

Pitanje za Vladu ZDK:

Zašto pristajete biti saučesnici u urbanističkim zločinima nad gradom Zenicom?

Pitanje za tužilaštvo:

Zašto i s kojim pravom šutite?

Zatvoreno i otvoreno pitanje:

Da li smo možda pogriješili?

Zapisao: Boris Britvar dia