Na oproštajnoj misi održanoj u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Busovači, članovi Frame i brojni župljani emotivno su se oprostili od fra Ivice. Nakon šest godina predanog djelovanja u župi, fra Ivica odlazi na novu službu, a njegov oproštaj bio je ispunjen toplinom, zahvalnošću i suzama.
Najemotivniji dio oproštaja bio je govor Frame – pažljivo ispisan, duboko proživljen i iskreno pročitan. Riječi koje su rasplakale gotovo sve prisutne pretočile su šest godina zajedništva, rasta, smijeha, ali i onih trenutaka kada su znali da nisu sami – jer fra Ivica je bio uz njih.
„Tvoje ‘da’ Bogu nije bilo samo tvoje – ono je promijenilo i nas sve.
Ti si naš brat, prijatelj, oslonac, motivator – dio naše svakodnevice. Čovjek koji je hodao s nama, ne ispred, ne iza, nego baš uz nas – u molitvi, pjesmi, šali…”
Framaši su se prisjetili kako su s fra Ivicom prošli nebrojeno mnogo trenutaka koji su ih oblikovali – od prvih ispovijedi i važnih odluka do putovanja i proslava punoljetstva. Izdvojili su i najznačajnije događaje poput dječjih ljeta, adventskih susreta, jubileja Frame te hodočašća u Italiju.
„Bio si svećenik koji nije stajao samo za ambonom, nego i među nama – na ulici, u dvorani, na sportskim terenima… Hodao si s nama, ne ispred, ne iza, nego baš uz nas.”
U šest godina zajedništva fra Ivica je, kako su kazali, postao temelj njihova zajedničkog duhovnog puta. Prva priča. Sigurno mjesto.
„Šest godina… samo dvije riječi, a iza njih stotine propovijedi, tisuće osmijeha i nebrojeno suza.”
„Ti si bio srce svega. I zato ti hvala – ne jedno, nego sto i jedno hvala, od svakog framaša – starog i novog, od svakog djeteta i svake bake.”
Govor je zaključen porukom nade i vjere da će se putevi ponovno spojiti:
„Ljudi ponekad dođu i odu, a iza njih ostane tišina. A iza tebe ostat će pjesma. Ona koju si ti započeo, a mi ćemo je nastaviti.”
Govor je dirnuo i sve ostale vjernike. Mnogi nisu skrivali emocije, a crkvom su vladali tišina, suze i iskrena zahvalnost. Fra Ivica je bio blizak obiteljima, djeci koja su ga dočekivala s osmijehom, mladima koje je ohrabrivao, ali i starijima koje je uvijek strpljivo slušao.
Na kraju mise, župljani i Framaši uputili su fra Ivici iskrene želje za njegovu novu službu, sa zahvalnošću za sve što je ostavio u Busovači. U tih šest godina služenja ostavio je dubok trag, posebno među mladima, ali i cijelom župnom zajednicom koja ga neće zaboraviti.
Redakcija portala i cijela zajednica župe Busovača zahvaljuju fra Ivici na predanosti, blizini i jednostavnosti kojom je svakodnevno svjedočio svoju vjeru. Svi mu od srca želimo mir, radost i Božji blagoslov u novoj sredini te i da tamo bude svjetlo i oslonac – kao što je bio i nama.
„Kad ti bude teško, kad osjetiš nostalgiju – sjeti se nas. Sjeti se da te ovdje netko čeka, iskreno voli i moli za tebe. Vrata Busovače ti ostaju širom otvorena, kao i naša srca.”
