Već dugo neko istraživanje nije izazvalo toliku pomutnju na društvenim mrežama poput onog koje je nedavno objavljeno u znanstvenom časopisu Environment International. Rezultati studije u kojoj su sudjelovali znanstvenici s nekih od najbolje rangiranih sveučilišta na svijetu, a u kojoj je analizirano trideset tampona četrnaest različitih brendova iz SAD-a i Europe, pokazali su da prosječni tampon sadrži čak šesnaest različitih metala, uključujući arsen i olovo.
Prosječna količina pronađenog olova iznosi 120 nanograma po gramu, što je 0,12 mikrograma po litri (μg/L). Usporedbe radi, u Europskoj je uniji maksimalna dozvoljena koncentracija olova u pitkoj vodi 10 mikrograma po litri (10 μg/L), što znači da su detektirane razine olova u omiljenom higijenskom proizvodu veoma male. No, te brojke mnogima i ne ulijevaju previše sigurnosti s obzirom na to da zapravo ne postoji “sigurna razina izloženosti olovu”. Ipak, vrijedi istaknuti da je u 21. stoljeću gotovo nemoguće u potpunosti izbjeći izloženost teškim metalima, s posebnim naglaskom na olovo koje se pronalazi u dječjim igračkama, nakitu i hrani, a u većim količinama uzrokuje ozbiljna oštećenja mozga i središnjeg živčanog sustava. Između ostalog.
Ako mislite da vas se to ne tiče jer koristite isključivo organske tampone, imamo loše vijesti. Organski tamponi možda sadrže manje razine olova od neorganskih, ali zato u sebi imaju više arsena, polumetala koji pak izaziva dermalne i vaskularne lezije, raznorazne karcinome, kao i spontane pobačaje. No utješno je barem to što su pronađene razine arsena u tamponima pet puta niže od trenutačno dozvoljenih granica za pitku vodu.
Da ne bi sve bilo tako crno, treba se reći da je pronađena i prisutnost nekih tvari koje se smatraju dobrima za cjelokupno funkcioniranje organizma, poput kalcija, cinka i željeza.
Kako su teški metali uopće dospjeli u tampone?
Istraživači vjeruju da neki proizvođači svjesno tampone obogaćuju dobrim tvarima poput , primjerice, cinka, i to zbog njegovih antibakterijskih svojstava. Nadalje, budući da se većina modernih tampona proizvodi od pamuka ili mješavine pamuka i rajona, znanstvenici pretpostavljaju da pamuk još u razvoju iz tla i vode apsorbira spomenute teške metale. Iako su neki od njih sastavni dio Zemljine kore, tlo i voda diljem svijeta kontaminirani su pesticidima, neadekvatnim zbrinjavanjem otpada, izgaranjem goriva, industrijskim aktivnostima, kao i nesavjesnim potrošačkim navikama, što nas naposljetku opet vodi do neizbježnog problema zagađenja.
Pritom, naravno, najveći dio odgovornosti snose upravo multinacionalne kompanije, poput Proctera & Gamblea koji se u povijesti već jednom našao u središtu skandala zbog tampona.
Sve o jednom tamponu
P&G je 1975. godine razvio novi revolucionarni tampon Rely koji je mogao, pazite sad ovo, ostati u tijelu za vrijeme čitave menstruacije. Dakle, od tri do sedam dana. Rely je sadržavao karboksimetilcelulozu (CMC), sintetičku tvar koja mu je dala moć hiperupijanja, naposljetku prouzrokovavši i smrt više stotina žena. Sindrom toksičnog šoka (TSS) jedan je od onih tabova što vječno ostaju otvoreni u mozgu svake žene i osobe koja menstruira još od trenutka kada je spomenut na satu biologije u osnovnoj školi.
Naime, riječ je o bakterijskoj infekciji izazvanoj predugim zadržavanjem tampona u tijelu, a koja izaziva vrućicu, ljuštenje kože, osip i u najtežim slučajevima smrt. Mješavina CMC-a, poliestera, poliakrilata, rajona i drugih materijala u dodiru s bakterijama pokazala se poprilično pouzdanom za izazivanje TSS-a. Barem jedna stvar na koju su se korisnici uistinu mogli osloniti! “Remember, They named it Rely”, način je na koji su ga tada oglašavali.
I što sada?
Spomenuto istraživanje nije uspjelo utvrditi mogu li teški metali iscuriti iz tampona u tijelo, odnosno apsorbirati se preko vaginalne sluznice u krvotok, ali s obzirom na propusnost vaginalnog tkiva, ta je opcija posve izvjesna. Ako bi daljnja istraživanja potvrdila tu pretpostavku, znanstvenici se slažu oko toga da bi to bilo poprilično zabrinjavajuće, posebno s obzirom na potencijalni kumulativni efekt višegodišnje izloženosti tamponima.
Budući da žene i osobe koje menstruiraju u prosjeku prvu mjesečnicu dobivaju s 12 godina, a u menopauzu ulaze s 52 godine, to znači da će menstruirati oko pet godina života, što uključuje i korištenje preko 11 tisuća tampona, uložaka i drugih higijenskih proizvoda. I kao da ta tema već nije dovoljno kontroverzna i zbog takozvanog poreza na tampone, nego sada znamo i da ćemo tijekom života potrošiti oko 1500 eura na proizvode koji nas potencijalno čitavo vrijeme truju.
U svakom slučaju, na vama je da odlučite želite li i nastaviti koristiti tampone ili ne, a ako mislite da pretjerujemo, možda ne bi bilo loše da ovog ljeta na plažu ponesete knjigu Invisible Women autorice Caroline Criado Pérez.
