Intervju sa Željanom Zovko: Bošnjačka politička retorika vodi BiH dalje od Europe

U intervjuu, koji je vodio Nikola Šimić Tonin, književnik i novinar, europarlamentarka Željana Zovko otvoreno progovara o govoru mržnje u javnom prostoru, političkoj isključivosti i europskoj perspektivi Bosne i Hercegovine.

Povod razgovoru su teške i uvredljive izjave ministra obrane BiH Zukana Heleza, ali i širi politički kontekst u kojem se, pod krinkom „građanske države“, sustavno potkopava ustavna jednakopravnost konstitutivnih naroda. Zovko upozorava da takva politika ne vodi pomirenju ni europskoj budućnosti BiH, već produbljuje nepovjerenje i destabilizira zemlju.

N: Za one koji Vas ne znaju, a uistinu je mali broj njih, i ima li uopće takvih, recite par riječi o sebi.

           Ž: Rođena sam u Mostaru, odrasla u obitelji koja me naučila vrijednostima upornosti, empatije i vjere u sebe. U svom radu nastojim graditi mostove – između ljudi, kultura i naroda – jer vjerujem da je dijalog i međusobno poštovanje temelj stabilne i prosperitetne Europe.

            Zastupnica sam u Europskom parlamentu iz redova HDZ-a i Europske pučke stranke (EPP) od 2016. godine. Široki je spektar dužnosti i aktivnosti kojima nastojim doprinijeti boljitku. Obnašam funkciju potpredsjednice Kluba zastupnika Europske pučke stranke ,te sam  zadužena za diplomaciju naše političke grupe, koordinaciju delegacija u Vijeću Europe, OSCE-u i NATO-u, te odnose s američkim Kongresom.

            Aktivna sam u Odboru za vanjske poslove, Odboru za sigurnost i obranu, Odboru za međunarodnu trgovinu i Odboru za ribarstvo, te sam angažirana u izaslanstvima za odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama te s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom. Su predsjedam i EPP-ovom radnom skupinom za međukulturni i međureligijski dijalog.

            Prije dolaska u Europski parlament imala sam dugu diplomatsku karijeru – bila sam veleposlanica u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, te stalna predstavnica pri mnogim multilateralnim organizacijama. Ponosna sam na doprinos upisu Starog mosta u Mostaru i drugih kulturnih dobara na UNESCO-v popis svjetske baštine, kao i na brojne projekte koji su povezivali kulturu, dijalog i pomirenje.

N: Jedan od povoda ovome razgovoru je istup ministara obrane BiH koji je hrvatske političare nazvao ustaškom kopiladi, a za Vas europarlamentarku rekao da ste  poluretardirana. U normalnoj zemlji bio bi ovo kraj karijere, osude sa svih strana… jer nema riječi za ovako što, umjesto osude, isprike institucija… podrška ministru, što samo govori o Bošnjačkoj političkoj retorici i mržnji.

            Ž: Izjave ministra Heleza predstavljaju ozbiljno kršenje svih standarda javne i političke komunikacije. Ne radi se samo o osobnoj uvredi upućenoj meni kao europskoj zastupnici, nego o govoru mržnje koji dolazi od osobe koja obnaša jednu od najodgovornijih funkcija u državi – funkciju ministra obrane. Takav rječnik, osobito kada dolazi od nekoga tko ima nadzor nad oružanim snagama, duboko je zabrinjavajući i politički destabilizirajući.

            Posebno zabrinjava činjenica da se ovakav govor koristi upravo u trenutku kada se u međunarodnim institucijama sve otvorenije govori o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Umjesto argumentiranog dijaloga, svjedočimo pokušaju zastrašivanja i diskreditacije. To je loša poruka za hrvatski narod u BiH, ali i za sve građane koji žele funkcionalnu, stabilnu i europsku Bosnu i Hercegovinu.

            U svakoj uređenoj demokraciji, a osobito u državama članicama Europske unije, ovakav bi istup značio trenutačnu političku odgovornost. Ovdje, međutim, svjedočimo izostanku prostora za drugo i drugačije razmišljanje i još opasnije, izostanku jasne osude od strane bošnjačkih političkih aktera. Ta šutnja šalje poruku da je vrijeđanje i dehumanizacija političkih neistomišljenika dopušten način političkog djelovanja.

            N: Predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto je upozorila kako je Helez svojim istupom prekršio sve standarde javne komunikacije koji se podrazumijevaju kada je riječ o državnim dužnosnicima.  Ni na ovo se nisu oglasili bošnjački političari i institucije.

            Ž: U potpunosti se slažem s predsjedateljicom Krišto. Njezina reakcija bila je odmjerena, odgovorna, institucionalna i u skladu s političkom kulturom kakva se očekuje u europskim demokracijama. Jasno je ukazala da ovakav rječnik nema mjesta u javnom prostoru, a posebno ne među najvišim državnim dužnosnicima.

            Nažalost, upravo ovdje dolazimo do jednog od temeljnih paradoksa političkog sustava Bosne i Hercegovine. Iako je predsjedateljica Vijeća ministara jasno i javno osudila ovakav istup, ona nema stvarne mehanizme da samostalno pokrene ili provede disciplinske mjere. Sustav je postavljen tako da individualna politička odgovornost gotovo ne postoji, a ministri su zaštićeni koalicijskim aranžmanima i stranačkom logikom, bez obzira na težinu njihovih izjava ili postupaka.

            Zbog toga svjedočimo situaciji u kojoj se krše svi standardi javne komunikacije, a da za to nema političkih posljedica. To nije samo problem jedne izjave ili jednog ministra, nego ozbiljan strukturni problem koji potkopava povjerenje u institucije i dodatno destabilizira međunacionalne odnose u zemlji.

            N: Zatraženo je da se zbog ovakvog istupa Helezu zabrani ulazak u Hrvatsku.

            Ž: Razumijem da su takvi prijedlozi došli kao reakcija na neprimjeren i uvredljiv istup ministra Heleza. Ipak, smatram da se ovakve situacije prije svega trebaju rješavati kroz političke mehanizme, a ne kroz ad hoc mjere koje mogu dodatno podići tenzije.

            Puno je važnije da se jasno utvrdi politička odgovornost za izrečeno i da se pošalje poruka kako takav govor nije prihvatljiv u javnom prostoru.

            Takav pristup ostavlja prostor za smirivanje situacije i vraćanje fokusa na stvarne izazove s kojima se Bosna i Hercegovina suočava, uključujući stabilnost, međunacionalni dijalog i europski put zemlje.

            N: U službenom priopčenju Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu kritiziralo je istup ministra obrane BiH Zukana Heleza, koji je kako navode vrijeđao hrvatsku eurozastupnicu Željanu Zovko i dužnosnika američke zaklade Heritage Maxa Primorca nazivajući ih ‘ustaškim kopiladima’, što su oni oštro osudili kao govor mržnje. Opet muk bošnjačke strane.

            Ž: Reakcija Američkog veleposlanstva bila je jasna i nedvosmislena te pokazuje da međunarodni partneri vrlo dobro prepoznaju kada se prelaze granice prihvatljivog političkog govora. Kada takva osuda dolazi izvana, to nije pitanje miješanja u unutarnje odnose, nego podsjetnik na temeljne standarde javne komunikacije i političke odgovornosti koji bi trebali vrijediti za sve.

            Problem, međutim, nastaje onda kada izostane jasna i vidljiva reakcija unutar zemlje. Ne radi se o potrebi za političkim nadmetanjem ili dodatnim zaoštravanjem, nego o zašiti vrijednosti, jasnom stavu da je govor mržnje, vrijeđanje i osobna diskvalifikacija neprihvatljiva, bez obzira na to tko ih izgovara. Šutnja u takvim situacijama ostavlja dojam toleriranja i odobravanja takvog ponašanja, ohrabruje destruktivnu retoriku, te otvara prostor eskalaciji.

            Takav pristup ne koristi nikome. On ne doprinosi stabilnosti, ne jača povjerenje među narodima i ne pomaže Bosni i Hercegovini na njezinu europskom putu. Ako želimo ozbiljnu i funkcionalnu državu, tada standardi moraju biti jednaki za sve, a odgovornost mora postojati ne samo deklarativno, nego i u praksi.

N: Zbunjuje ne reagiranje delegacije EU u Sarajevu?

  Ž: Reakcija je postojala, ali je bila vrlo općenita i dvosmislena, iako nije jasno imenovan problem i izravna osuda onoga što se dogodilo. Europska unija se temelji na jasnim vrijednostima i standardima, a kada govor mržnje dolazi od visokog državnog dužnosnika, primjerenija bi bila jednako jasna i nedvosmislena reakcija. U ovom slučaju poruka je ostala neodređena, što ostavlja prostor različitim tumačenjima i ne doprinosi razjašnjavanju situacije.

            Takav pristup na žalost ne jača vjerodostojnost europskih institucija na terenu, osobito u zemlji koja je u procesu približavanja Europskoj uniji. Dosljednost u primjeni vrijednosti ključna je ako želimo da europski put Bosne i Hercegovine bude ozbiljan, vjerodostojan i utemeljen na jasnim pravilima za sve.

            Nakon moje kritike izostanka jasne reakcije Delegacije Europske unije u Sarajevu osobno me posjetio zamjenik glavnog direktora Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) zadužen za Zapadni Balkan, gospodin Emanuele Giaufret, koji mi je tom prilikom uručio pismo u kojem je šef delegacije EU u BiH, Luigi Soreca, izrazio svoje negodovanje zbog uvreda koje su mi upućene.

 N: Nikada veća mržnja, vrijeđanje, netrpeljivost prema Hrvatima koji ne prihvaćaju unitarnu muslimansku BiH, i koji se ne mire s tim da im bošnjačko Sarajevo bira Sejde Bajramoviće t.j. razne Komšiće.

           Ž: Nažalost, svjedočimo ozbiljnom pogoršanju političke i društvene klime. Umjesto argumentiranog dijaloga, sve češće se koristi jezik stigmatizacije, diskvalifikacije i etiketiranja. Hrvate koji inzistiraju na ustavnoj jednakopravnosti i legitimnom političkom predstavljanju proglašava se protivnicima države, iako se zapravo pozivaju upravo na njezin ustavni poredak.

            Posebno zabrinjava činjenica da se praksa političkog preglasavanja pokušava normalizirati. Nije demokracija ako jednom narodu drugi biraju političke predstavnike, bez obzira na to kako se to pokušava predstaviti. Takvi primjeri, poput višekratnog izbora konstitutivnog – hrvatskog člana Predsjedništva glasovima većinskog naroda, nisu izraz građanske države, nego simptom manipulacije i zloupotrebe demografskih razlika.

            U takvoj atmosferi svaki pokušaj zaštite vlastitih političkih prava doživljava se kao provokacija, a ne kao legitimno demokratsko pravo. To ne proizvodi stabilnost, nego dodatno produbljuje nepovjerenje i frustraciju. Želi li BiH napredovati prema Europi, mora se vratiti temeljnim načelima – ravnopravnosti, međusobnom uvažavanju i dogovoru, a ne politici sile i zastrašivanja.

 N: Iritira to njihovo uzimanje za pravo da govore u ime cijele BiH.

            BiH je država triju jednakopravnih konstitutivnih naroda koji dijele zajedničku državu, ali zadržavaju svoje nacionalne identitete. Izabrani političari trebali bi uvažavati različitost identiteta i interesa svakog od triju konstitutivnih naroda, štititi ih i promovirati zajedništvo, a ne podjele.

            Nažalost, često svjedočimo situacijama u kojima političari koji nisu legitimno izabrani ili koji ne poštuju načela ravnopravnosti konstitutivnih naroda, nameću stavove i odluke koje ne odražavaju volju građana koje oni predstavljaju.  To dodatno produbljuje nepovjerenje, radikalizira razlike i stvara napetosti među zajednicama. Svaki političar u BiH trebao bi graditi mostove, stvarati zajedništvo, poštujući identitet i prava drugih, ustavne principe, dijalog i jednakost svih. Samo na toj osnovi narodi mogu djelovati u zajedničkom interesu, a država može funkcionirati stabilno i demokratski.

 N: Sve su maske pale, i svijetu je jasno ko dan kuda ide bošnjačka politika, pod velom Građanske BiH, jedan čovjek jedan glas, i ništa od BiH za nas.

            Ž: Ono što danas vidimo nije rezultat jednog incidenta, jedne izjave ili jednog političara, nego kulminacija dugogodišnjeg političkog obrasca. Već godinama upozoravam, zajedno s brojnim kolegama u Europskom parlamentu, da se pod pojmom „građanske BiH“ često pokušava provesti model u kojem se demokracija svodi isključivo na princip dominacije većine, bez ikakvih zaštitnih mehanizama za konstitutivne narode. To nije europski građanski model, nego unitaristički koncept koji ignorira povijesni, ustavni i politički okvir Bosne i Hercegovine.

            Daytonski mirovni sporazum nije nastao slučajno niti je bio privremeno rješenje bez vrijednosti. On je nastao kao kompromis koji je zaustavio rat i omogućio suživot triju naroda. Svako sustavno potkopavanje tog kompromisa, bez stvarnog dogovora svih strana, vodi prema destabilizaciji, a ne prema europskoj budućnosti. Europa je nastala upravo na suprotnim principima – na ravnoteži između većine i manjine, identiteta i građanskih prava, decentralizacije i zajedničkih institucija.

            Ako se danas Hrvatima poručuje da u takvoj BiH „nema mjesta“ za njihovu političku ravnopravnost, onda to nije samo problem Hrvata, nego ozbiljan signal da se BiH udaljava od europskih standarda koje formalno zagovara.

N: Etiketiranje Hrvata BiH katolicima. Želja da se izbriše i Hercegovina kao pojam i naziv da se zove Južna Bosna. Otvoreno zazivanje da se ukine Advent jer iritira neke Bošnjake.

            Ž: Kada se Hrvate u BiH sustavno svodi na vjerske stereotipe – „katolike“, kada se pokušava izbrisati ili relativizirati naziv Hercegovina, ili kada se otvoreno problematizira obilježavanje Adventa jer navodno „iritira“ dio javnosti, tada više ne govorimo o pluralizmu, nego o pokušaju brisanja identiteta.

            Europa ne poznaje stabilnost koja se gradi negiranjem povijesti, kulture ili prostora jednog naroda. Naprotiv, europski projekt temelji se na uvažavanju regionalnih, kulturnih i vjerskih posebnosti. U Europskoj uniji postoje regije s puno snažnijim identitetskim obilježjima nego što je to slučaj s Hercegovinom, pa se one ne doživljavaju kao prijetnja, nego kao bogatstvo.

            Ako se u BiH stvara atmosfera u kojoj je nečiji identitet problem, a nečija tradicija provokacija, tada se ne jača zajedništvo, nego se produbljuju podjele. Takva politika dugoročno ne može donijeti mir, niti može izgraditi funkcionalnu državu.

 N: Da ne bi bilo zabune, toliko je Bošnjaka koji ne misle tako, toliko ih živi i radi u HR, i dali su svoj ne mali doprinos u Domovinskom ratu, kulturi, sportu, privredi… ovo i ovako ponašanje i njima čini ne dobro.

            Ž: Važno je vrlo jasno reći da ovakva retorika i ovakvo ponašanje ne nanose štetu samo Hrvatima, nego i velikom broju Bošnjaka koji se s tim ne identificiraju. Brojni Bošnjaci žive i rade u Hrvatskoj, dali su značajan doprinos Domovinskom ratu, kulturi, sportu, gospodarstvu i društvu u cjelini. Mnogi od njih zagovaraju suživot, međusobno poštovanje i europske vrijednosti.

            Politička radikalizacija uvijek najprije šteti vlastitom društvu. Ona stvara lažnu sliku kolektivne odgovornosti i kolektivne krivnje, što je duboko nepravedno. Kada se cijeli jedan narod poistovjećuje s najradikalnijim glasovima, tada se guši prostor za dijalog i razumne politike.

            Takav pristup ne samo da otežava odnose između naroda u BiH, nego dugoročno narušava i međunarodni ugled zemlje, a mislim da najviše šteti upravo onima koji radikaliziraju vlastitu retoriku. Umjesto da se BiH predstavlja kao prostor dijaloga i suživota, ona se prikazuje kao društvo u kojem je netolerancija prihvatljiva politička strategija.

 N: Od kuda tolika mržnja, federacija je unutar toliko razvijenih EU država, a posebno tolika mržnja prema Hrvatima općenito u aktualnoj bošnjačkoj politici u BiH?

            Ž: Europska perspektiva Bosne i Hercegovine ne ugrožava se izvana, nego iznutra – politikama koje su u suprotnosti s temeljnim europskim vrijednostima. Pitam Vas i vaše čitatelje, kome to koristi?  Europska unija ne funkcionira na principu preglasavanja i političke dominacije, nego na principu ravnoteže, kompromisa i uvažavanja različitosti. Kada se u BiH sustavno zanemaruju prava jednog konstitutivnog naroda, to šalje jasnu poruku da zemlja još nije spremna za europski model upravljanja.

            Posebno je problematično kada se politička isključivost pokušava prikazati kao „građanska opcija“. Građanska prava ne mogu biti izgovor za ukidanje kolektivnih prava koja su ugrađena u ustavni poredak zemlje. U Europi ne postoji primjer stabilne države u kojoj se dugoročno ignorira legitimno političko predstavljanje cijelih zajednica.

            Takav pristup ne destabilizira samo odnose unutar BiH, nego stvara i nepovjerenje kod europskih partnera. Europske institucije vrlo pažljivo prate poštuju li se načela jednakopravnosti, vladavine prava i političkog pluralizma. Svaki govor koji relativizira ta načela ili ih tumači selektivno udaljava BiH od stvarne, a ne deklarativne europske budućnosti.

Razgovor vodio: Nikola Šimić Tonin