Franjevac Bosne Srebrene i župnik u Bugojnu preminuo je u Sarajevu u 46. godini života, okrijepljen svetim sakramentima
Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2022. godine, okrijepljen svetim sakramentima, u Sarajevu je u 46. godini života preminuo fra Hrvoje Radić, svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene i župnik u Bugojnu, a nekadašnji župnik u Busovači.
Fra Hrvoje Radić rođen je 15. lipnja 1976. godine u Bugojnu, od oca Ive i majke Marije rođ. Prskalo. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Bugojnu od 1983. do 1991. godine, a srednju školu u Makarskoj (1991. – 1995.). Teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Redovnički habit svetog Franje Asiškog obukao je 14. srpnja 1996. godine u Lepenici, a jednostavne redovničke zavjete položio je 13. srpnja 1997. u Belmonteu (Italija). Svečane zavjete položio je 14. rujna 2001. godine na Plehanu.
Red đakonata primio je 1. prosinca 2002. u Sarajevu, dok je svećenički red zaređen 29. lipnja 2003. godine, također u Sarajevu, po rukama Vinka kardinala Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog.
Tijekom svoga svećeničkog služenja obnašao je brojne pastoralne službe:
- župni vikar u župi Tolisa (2003. – 2006.)
- župni vikar u župi Vitez (2006. – 2009.)
- župnik u župi Busovača (2009. – 2012.)
- župni vikar u župi Breške (2012. – 2013.)
- župni vikar u župi Jajce (2013. – 2016.)
- župni vikar u župi Vitez (2016. – 2018.)
- župnik u župi Bugojno od 2018. godine do svoje smrti
Ljudski gledano, fra Hrvoje je otišao prerano. Odlaskom mladoga fratra i svećenika izgubljen je čovjek koji je još mnogo toga mogao učiniti Bogu na slavu i na dobrobit duša kojima je bio poslan. Pred tajnom života i smrti ostaje samo zahvalnost za dar njegova života i služenja.
Posebno će ostati zapamćen po svom urođenom daru donošenja radosti drugima, vedrini duha i pozitivnom pristupu životu. I u mjesecima teške bolesti duh radosti nije ga napuštao, te je i u slabosti bio blagoslov svima koji su mu bili blizu.
Fra Hrvoje bio je i veliki zaljubljenik u svetu liturgiju, crkveno pjevanje i ljepotu bogoslužja, koje je s posebnom ljubavlju njegovao još od studentskih dana, a potom i u svom svećeničkom životu.
„Neka ga dobri Gospodin, koji ga je po svome naumu pozvao k sebi, primi u svoje nebeske dvore, gdje neprestano odjekuje božanska liturgija uzvišenih anđeoskih korova.“
Obitelji pokojnog fra Hrvoja, osobito sestrama Nini, Neli i Blaženki, te svoj rodbini, izražavamo iskrenu kršćansku sućut.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.
I svjetlost vječna neka mu svijetli.