Gabriela Buljić (17) iz Dugog Sela prvo je zbog srčane bolesti ostala bez majke kao beba, a onda je i sama dobila prvi napadaj sa sedam godina. Pola života provela je u bolnici, a onda je u studenom dobila novo srce.
“Odustajanje od života mi nikad nije bila opcija”.
Pritom ćete osjetiti svu snagu njene pozitivne energije kojom doslovno zrači, a srce će vam biti puno topline koju je sposobna prenijeti. Zbog svega, zasluženo je osvojila ovogodišnju nagradu Ponos Hrvatske koja će joj biti dodijeljena 23. veljače u HRT-ovom Studiju 10.
– Dala sam obećanje svom tati, a i sebi, da nikad neću odustati od života. I dok su me vozili u operacijsku salu, bila sam spremna na sve, ali sam vjerovala da ću odande izaći s novim srcem i novom prilikom za život – priča nam junakinja naše priče iz Dugog sela.
Nasljedila je bolest
Bolest joj je bila predodređena u genima, godinama prije njenog rođenja. Prvo je njenoj baki bila dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija, a njen ujak umro je od toga dok je još bio beba Gabrielinoj majci je dijagnosticirana bolest kada je imala svega sedam godina. Umrla je kada Gabi nije imala ni pune dvije godine, nakon prvog i posljednjeg napadaja. Bez upozorenja.
Nakon tragedije koja je zadesila tada, mladu obitelj, Gabrieli su ugradili defibrilator. Srećom, jer je u dobi od samo sedam godina doživjela svoj prvi napadaj, i upravo joj je taj uređaj spasio život. Tada je krenula borba. Borba za goli život između nedužne djevojčice i opake bolesti.
Napadaji su se često događali, a krenule su i operacije. Točnije, njih šest od kojih četiri u Zagrebu i dvije u Münchenu. Bolnica joj je postala gotovo drugi dom. Kada su sva ostala djeca išla u školu i igrala se, ona se morala čuvati jer svaki, gotovo nagli pokret, za nju je bio rizik koji ju je mogao koštati života. Njeno je srce od rođenja kao tempirana bomba te joj se bilo kad moglo dogoditi da joj se poremeti srčani ritam te da otkucaji srca dođu i do 300 u minuti. No, Gabi je davno bila odlučila da odustajanje nije opcija, čak i kada su stvari krenule potpuno nizbrdo.
Početkom 2020. godine, njeno srce počelo je otkazivati poslušnost, ali nakon nekoliko mjeseci, došlo je do stabilizacije i pustili su ju iz bolnice. No, to je bilo samo zatišje pred buru, jer kako je vrijeme prolazilo, Gabi se osjećala sve slabije, a aritmije srca i dalje su bile česte. No, usprkos tome, nije gubila nadu, bila je sretna što će 17. rođendan proslaviti kod kuće, s obitelji i najbližim prijateljima.
– Bila je ponoć i prijatelji su mi počeli slati rođendanske poruke, bila sam presretna što sam kod kuće i što ću tu proslaviti rođendan. Ali onda… Počeli su elektrošokovi kojeg je proizveo defibrilator koji je ugrađen u moj trbuh. Inače se on pali kada sam u nesvijesti, ali ovaj put je počelo na živo. Teško mi je to i opisati, užasno je bilo nelagodno – prisjetila se Gabi.
Elektrošok defibrilatora stresao ju je još pet puta dok je bila doma, i do bolnice još 11 puta, da bi na kraju pretragama bilo ustanovljeno da je u uređaju pukla elektroda koja je pogrešno prepoznala rad srca i zbog toga ispuštala elektrošokove.
– Drago mi je da ovaj puta nije bilo ništa sa srcem, ali kud baš na moj rođendan, to mi je nekako najteže palo. Pogotovo zato što sam morala ponovno hitno na operaciju – kaže nam Gabi.
Bolnica joj je po stoti put postala dom
Oporavak i terapije opet su potrajale nekoliko mjeseci, a bolnica na Rebru, ponovno je postala njezin dom. U listopadu 2020. liječnica joj je rekla da ju je stavila na listu za novo srce. Više se nije moglo čekati jer je ono bivalo sve neposlušnije, a Gabino stanje sve lošije. Čudo se dogodilo u studenom kada joj je sudbina dala novu priliku za život. Javili su joj da su pronašli srce koje joj odgovara.
– Prvo su mi sestre uzele bris na koronu, uplašila sam se da ću opet morati smanjiti kontakte koje ionako nemam jer sam baš nedavno izašla iz samoizolacije. Ali nisam se previše htjela zamarati s time. Ali onda su sestre ponovno došle oko ponoći uzeti bris prepona, pazuha, grla i nosa, što mi je tad već bilo jako čudno pa sam poslala poruku svojoj doktorici. Ona mi je samo rekla da su pronašli novo srce i da je operacija već sutra – kaže nam Gabi.
Uzbuđenje je raslo, a osjećaji su bili pomiješani. Brzo je nazvala tatu kako bi mu rekla da je operacija već sutra u sedam. S njim je i došla po novo srce, iako ju je bilo strah hoće li se više ikad probuditi, ali je bila odlučna otići po novi život. Koji joj pripada i kakav zaslužuje.
– Bilo mi je teško kada tata više nije mogao dalje sa mnom do operacijske sale, ali sam mu tada ponovila obećanje da neću odustati od života – prepričava nam Gabi svoje posljednje trenutke prije operacije.
Nakon 48 sati probudila se na intenzivnoj njezi. Priča nam, cijelo tijelo ju je užasno boljelo. Dugih osam sati trajala je transplantacija, jer osim starog srca morala je izvaditi i uređaj koji joj je dosad spašavao život. Ali Gabi je živa! I ima novo, zdravo srce. To je najbitnije, bol koju je osjećala je prošla, njeni bolnički dani bližili su se kraju, a ožiljci koji su ostali, podsjećat će ju na njenu borbu.
Ponosna na svoje ožiljke
– Mnogi su me pitali sramim li se tih ožiljaka koje imam po cijelom tijelu. Ne sramim se, meni su predivni jer me podsjećaju na sve što sam prošla, a i oni su razlog što sam uopće živa danas. S ponosom ću govoriti o njima svaki put kada me netko pita – kaže nam Gabriela.
Sada samo želi uživati u životu, krenuti trčati, ići u školu i družiti se s prijateljima. Više neće morati strahovati kada će se dogoditi novi napadaj, više se neće morati čuvati magneta koji bi joj poremetili rad defibrilatora, a najbitnije od svega, više ne postoji niti jedna zapreka njenim željama.
– Oporavak će još malo potrajati i dotad se moram još malo čuvati, no sve je lakše kada si kod kuće sa svojom obitelji. Jedina mi je želja sada biti sretna, a ovo sve ostalo će doći – kaže nam skromno dok joj osmijeh ne silazi s lica.
I zaista, svatko tko upozna Gabrielu, mladu i predivnu djevojku odmah na prvu osjetit će posebnu energiju kojom zrači, jer usprkos svemu, uspjela je dobiti najvažniju bitku svog života. A sve što joj se dogodilo, priznaje nam, samo ju je još više osnažilo. Za nju je sada samo nebo granica.
