Fra Grgo Martić: ”Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske”

Fra Grgo Martić rođen je u mjestu Rastovača u općini Posušje, na današnji dan, 24. siječnja 1822. godine.

Fra Grgo Martić jedno je od najznačajnijih imena bosanskohercegovačke crkvene, političke i kulturne povijesti 19. stoljeća. Rođen u obitelji Grge Martića i Jele Kukulj iz Imotskih Vinjana, krsnim imenom Mate, djetinjstvo je proveo u rodnom kraju. Nakon rane očeve smrti o njemu, braći i sestrama brinuo se stric Rade, koji je ispunio očevu želju i 1834. godine odveo malog Matu u franjevački samostan u Kreševu.

U Kreševu započinje školovanje, koje kasnije nastavlja izvan Bosne – u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine. Od 1879. pa sve do smrti, 30. kolovoza 1905., uglavnom je živio u franjevačkom samostanu u Kreševu.

„Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske“ – stih je koji najbolje oslikava njegovu životnu i domoljubnu misao.

Podrijetlo i legenda o Martića križu

Martići su jedno od najstarijih plemena posuškog kraja, s prisutnošću dugom više stoljeća. Uz njih se veže i poznata legenda o „Martića križu“ na gradskom groblju u Posušju. Prema predaji, križ su podigla dvanaestorica braće u spomen na preminulog brata, a kasnije je postao simbol pobožnosti i postojanosti. Na križu se i danas vidi oštećenje koje, prema legendi, potječe od udarca turskog moćnika koji ga je pokušao srušiti.

Život i povratak u rodni kraj

Fra Grgo rijetko je posjećivao rodni kraj, tek nekoliko puta godišnje. Pred kraj života došao je u Posušje kako bi se oprostio sa zavičajem. Danas se Posušani s ponosom prisjećaju njegova rada i pomoći Bosni i narodu.

Političko djelovanje

Živio je u iznimno burnom povijesnom razdoblju – od turske vlasti do dolaska Austro-Ugarske. Bio je blizak tadašnjim vlastima, u dobrim odnosima s istaknutim ličnostima poput Omer-paše Latasa, a te je veze koristio kako bi štitio Katoličku Crkvu, franjevački red i ugrožene pojedince, bez obzira na vjeru i narodnost.

U mladosti je bio gorljivi ilirac i zagovornik narodnog jedinstva. Kasnije se okreće hrvatskom državnom pravu, ali ostaje dosljedan ideji dobrosusjedstva i međuvjerske tolerancije. Posebno se protivio srpskoj propagandi i svojatanju Bosne.

Obrazovni i kulturni rad

Gotovo pedeset godina radio je kao nastavnik i prosvjetitelj. Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, pisao udžbenike i bavio se pitanjima školstva. Godine 1871. objavio je Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni, dok njegov Diksioner tursko-srpsko-hrvatski nikada nije ugledao svjetlo dana.

Zajedno s Ivanom Franom Jukićem prikupljao je narodne pjesme i 1858. godine objavio zbirku Narodne pjesme bosanske i hercegovačke.

Književni opus

Fra Grgo Martić književnim se radom bavio punih šezdeset godina. Ispjevao je više od sto tisuća stihova, čime se ubraja među najplodnije književnike Bosne i Hercegovine 19. stoljeća. Pjesme je objavljivao pod raznim pseudonimima, najčešće kao „Ljubomir Martić, ilir iz Hercegovine“.

Duboko povezan s narodom, živio je s njime i za njega. Zbog toga je već za života postao legendom – snažna i prepoznatljiva figura nemirnog vremena, čovjek koji je živio za dobro naroda i umro s utjehom da je za njega ipak nešto učinio.