Fra Franjo Trogrlić Šitum po godinama života, a skupio ih je 76, trebao bi biti u mirovini. No, mirovanje je riječ koja tog fratra iz samostana u Fojnici najmanje opisuje. Za mirovanje fra Franjo nikad nije imao vremena. Za sve drugo pronašao ga je, a posebno mjesto u njegovu životu imaju molitva i rad. Rođen je u Brestovskom u Kiseljaku u obitelji s devetero djece. Troje je preminulo u ranoj dobi. Poput većine svoje braće i sestara, fra Franjo se školovao, ali ono što ga razlikuje jest da je odlučio slijediti Božji poziv, piše Večernji list BiH.
Nakon završenog sjemeništa u Visokom, novicijata u Kraljevoj Sutjesci i Teološkog fakulteta u Sarajevu, mladu je misu imao 1975. godine. Službovao je u 12 župa u BiH, Hrvatskoj i Njemačkoj: Brčkom, Docu, Vitezu, Kraljevoj Sutjesci, Konjicu, Podhumu, Tolisi, Žepču, Busovači, Okučanima te Aachenu, u kojem je proveo i najveći dio svoje svećeničke službe, ukupno 22 godine. Od oca je naslijedio ljubav prema glazbi te svira nekoliko instrumenata, od majke mudrost, bez koje je bilo nezamislivo u teškom poslijeratnom vremenu 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća podizati djecu. Govori četiri jezika, obišao je pola svijeta, napisao sedam knjiga, katolički je novinar i izdavač misijskog glasila “Ognjište”. Ni jedna od fra Franjinih knjiga, a u njima, uz teološke, obrađuje i teme modernog doba, kao što su digitalne tehnologije, nije imala promociju, ali je svaka s lakoćom pronalazila put do čitatelja, neke su od njih doživjele i više izdanja.
– Dobronamjerni su me ljudi potaknuli na pisanje govoreći da čitateljima mogu pružiti poučne i korisne stvari jer sam 22 godine u Njemačkoj izdavao misijsko glasilo “Ognjište”, triput godišnje. Usudio sam se i upustio u te vode i čitatelji su prepoznali moj trud i ljubav za pisanje o raznovrsnim životnim temama, baš o onome što čovjeka muči i uznemiruje. Kao svećenik i katolički novinar moram ići ukorak s vremenom, ne zastajati, i upozoriti mlade na izazove i opasnosti današnjeg digitalnog vremena, ali i na važnost i korist digitalne tehnologije – kazuje nam fra Franjo.
Bez velike galame, tiho i samozatajno ovaj franjevac koji vitalnost duguje svakodnevnom radu u samostanskom voćnjaku, ovih se dana priprema za zlatni jubilej, misu u povodu 50 godina svećeničkog poziva. Slavit će je u nedjelju u zajedništvu s pukom i subraćom.
– Po želji rodbine i župljana pristao sam obilježiti ovaj jubilej 13. srpnja svečanom nedjeljnom misom u Fojnici, a potom i radosnim druženjem ispred crkve uz iće, piće i narodno kolo. Budući da je iste nedjelje u isto vrijeme u Busovači mlada misa fra Darija Laštre, pa gvardijan i neka subraća žele ići tamo, onda ću i navečer u 18 sati slaviti misu sa subraćom iz samostana i svećenicima koji nam se pridruže uz prisutnost Božjeg puka – kazao nam je zlatomisnik. Njegov katolički puk u središnjoj Bosni proživio je puno toga u proteklom ratu, ali bilo je i težih vremena u kojima su ljudi na ovim prostorima opstajali. – Svako je vrijeme teško. I prije je bilo teško i teže živjeti, ali su ljudi sve nevolje s vjerom nosili, podnosili i prebrodili te ostali vjerni Bogu i svome rodu. Sjetimo se teških vremena, patnji i nevolja u Bosni za vrijeme turske vladavine, kada je fra Anđeo Zvizdović 1463. stupio pred sultana Mehmeda el-Fatiha u mjestu Milodraž/Kiseljak i isposlovao dokument “Ahdnamu” za kršćanski puk i odatle naziv za bosanskog franjevca “ujak”.
Političke, pravne, društvene i ekonomske prilike takve su kakve jesu i mlađi ljudi i obitelji pokušavaju potražiti bolje i sigurnije mjesto, odnosno zemlju življenja i rada. Toga je uvijek bilo. Ali ima života i u BiH koja je bogata prirodnim ljepotama i svime što je čovjeku potrebno za život da bude sretan i zahvalan. Samo je potrebno širiti istinu, radost, mir, ljubav i prijateljstvo među ljudima i narodima – zaključuje fra Franjo Trogrlić Šitum.
