-Vjerujemo da se klupko stravičnih zločina koje smo preživjeli u ratu konačno počinje odmotavati. S pronalaskom posmrtnih ostataka Zorana Galića, Ante Markulja, Dragana Miličevića i Frane Jezidžića, četiri naša logoraša koji su nakon odvođenja u nepoznato ubijeni na posebno okrutan način, ruku vezanih žicom s metcima ispaljenim u potiljak, na vidjelo je konačno počela izlaziti godinama pomno skrivana istina o razmjerima etničkog čišćenja Bugojna od strane za nas tzv. Armije BiH. Rezultiralo je progonom 15 tisuća Hrvata iz Bugojna, ubojstvom 311 hrvatskih civila i vojnika te zatvaranjem u na desetine logora, oko dvije tisuće Hrvata kao i sustavnom pljačkom i uništavanjem imovine u vlasništvu Hrvata i katoličkih vjerskih objekata.
Logori Armije BiH za Hrvate u Bugojnu bili su poseban dio plana etničkog čišćenja. Nečovječno postupanje i mučenje za dobar dio zatočenika trajalo je punih osam mjeseci i trajalo je do razmjene koja se dogodila 19. ožujka 1994. godine. Oni koji su među zatočenim Hrvatima uživali najveći autoritet, a u pitanju su 23 Hrvata, odvodeni su u nepoznato u ljeto i jesen 1993. godine. U 28 godina potrage rasvijetljena je sudbina njih osam, a posebno značajan je pronalazak četiri tijela proteklog ljeta na Rostovu koje ovog 19. ožujka konačno dostojno, u skladu s kršćanskom tradicijom, pokapamo. Uz njihove najbliže, pokopu su nazočili i brojni preživjeli logoraši koji će se istog dana prisjetiti svojeg drugog rođendana, godišnjice razmjene nakon višemjesečnih neviđenih tortura, poručili su iz koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata 104. brigade Eugen Kvaternik HVO Bugojno.
