U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO HB Busovača, danas je u naselju Dusina obilježena 33. obljetnica prvog masovnog stradanja Hrvata u Središnjoj Bosni.
Svake godine preživjeli mještani Dusine, od kojih se nitko nije vratio na svoja ognjišta, zajedno s članovima Udruge dragovoljaca i veterana HVO-a Busovača odaju počast poginulima. Tako je bilo i danas, na samu godišnjicu zločina, kada je kod spomen-obilježja u Dusini služena sveta misa zadušnica. Prije mise, u 12:40, zapaljene su svijeće i položeni vijenci.
Vijence su položili članovi obitelji poginulih, mještani te brojni politički dužnosnici hrvatskog naroda, prisjećajući se žrtava jednog od najtežih zločina u ratu u Središnjoj Bosni. Misu je vodio fra Josip Mihael Matijanić župnik župe sv. Ante Padovanskog u Busovači.
Krvavi 26. siječnja 1993. godine
Napad na selo Dusina započeo je 26. siječnja 1993. godine oko 5.30 sati, kada su pripadnici Armije BiH ušli u selo. Civilno stanovništvo sklonilo se u podrume obiteljskih kuća, no ubrzo su zarobljeni i zatočeni u kući Stipe Kegelja, gdje su prethodno bili maltretirani.
Zarobljeni civili i vojnici potom su pojedinačnom paljbom mučki ubijeni, izuzev Mladena Kegelja koji je odveden u Mejtef, fizički zlostavljan i ondje preminuo.
Prema svjedočenjima, pokolj su izveli pripadnici 7. muslimanske brigade, u sastavu 3. korpusa Armije BiH. Akcijom je zapovijedao Šerif Patković, za kojega su svjedoci navodili teške optužbe o zapovjednoj i osobnoj odgovornosti.
Ispred kuće Jure Kegelja ubijeno je devet zarobljenika, dok je deseti, Mladen Kegelj, mučen i ubijen u seoskom Mejtefu. Među ubijenima bio je i Zvonko Rajić, kojemu je, prema svjedočenjima, nakon strijeljanja izvađeno srce. U masakru je ubijeno devet Hrvata i jedan Srbin koji se sklonio u Dusinu.
Imena koja obvezuju na pamćenje
Među ubijenima bilo je pet članova obitelji Kegelj – Draženko, Mladen, Niko, Stipo i Vinko – te Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić.
Za ovaj zločin na 14 godina zatvora osuđen je Vehid Subotić zvani Geler, dok se u Tužiteljstvu i dalje vode postupci u vezi sa zapovjednom odgovornošću.
Dan ranije, 25. siječnja 1993. godine, u mjestu Javor, općina Busovača, na kućnom pragu ubijen je Anto (Jozo) Stapić.
Bio je pripadnik 93. domobranske pukovnije “Nikola Šubić Zrinski”, postrojbe koja je u najtežim trenucima ostala čvrsto uz svoj narod. Njegovo ubojstvo bilo je zloslutna najava krvavih događaja koji će se dogoditi već sljedećeg dana u Dusini.
Njegova žrtva ostaje trajno upisana u povijest Busovače i Lašvanske doline – kao zavjet pamćenja i opomena da sloboda ima ime i cijenu.
Trajna rana i opomena
Obilježavanje u Dusini i ove je godine proteklo u tišini, molitvi i suzama. Nitko od preživjelih mještana nije se vratio na svoja ognjišta, a selo i danas svjedoči o tragediji koja je zauvijek obilježila Središnju Bosnu.
Dusina i Javor ostaju simbol stradanja, ali i trajna opomena da se zločini ne smiju zaboraviti.