Svake godine preživjeli mještani Dusine, od kojih se nitko nije vratio na svoja ognjišta, skupa s članovima članovima Udruge dragovoljaca i veterana HVO-a Busovača odaju spomen poginulima
U organizaciji Udruge Dragovoljaca i veterana domovinskog rata HR HB Busovača, dana 26. 1. 2025. obilježena je 32. obljetnica spomena na prvo masovno stradanje Hrvata na području Središnje Bosne u naselju Dusina u Zenici.
Svake godine preživjeli mještani Dusine, od kojih se nitko nije vratio na svoja ognjišta, skupa s članovima Udruge dragovoljaca i veterana HVO-a Busovača odaju spomen poginulima. Tako je bilo i danas, na samu godišnjicu zločina i obljetnicu prvog masovnog stradanja Hrvata Središnje Bosne, na spomen obilježju Dusina, slavljena je sveta misa zadušnica, a prije mise, s početkom u 12 i 40 sati zapaljenje su svijeće i položeni vijenci. Vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji poginulih, mještani, brojni politički dužnosnici hrvatskog naroda. Misu zadušnicu predvodio je viteški župnik fra Velimir Bavrka u koncelebraciji sa busovačkim župnikom fra Zoranom Jakovićem te fra Dariom Laštrom.
Dana 26. siječnja 1993. god. oko 5:30 sati počeo je napad Armije BiH na selo Dusina. Civilno stanovništvo koje se u tom trenutku našlo u selu, sklonilo se po podrumima obiteljskih kuća.
Po ulasku u selo pripadnici Armije BiH su civile zatočili u obiteljskoj kući Stipe Kegelja, a prethodno su ih maltretirali. Zarobljeni vojnici i civili iz “živog štita” su odvedeni u kuću Stipe Kegelja, gdje su potom pojedinačnom paljbom mučki i gnusno ubijeni. (Izuzev Mladena Kegelja koji je fizički zlostavljan u Mejtefu, od čega je i preminuo.)
Pokolj u Dusini izveli su pripadnici 7. muslimanske brige koja je bila u sastavu 3. korpusa Armije BiH. Akcijom je zapovijedao Šerif Patković za kojeg je Željka Rajić (supruga Zvonka Rajića) kao svjedokinja u Haagu kazala kako se „hvalio da joj je osobno ubio muža”. Prema svjedočenjima preživjelih ispred kuće Jure Kegelja ubijeno je devet zarobljenika, a posljednji, deseti zarobljenik, Mladen Kegelj mučen je i ubijen u seoskom Mejtefu. Jednom od zarobljenika – Zvonki Rajiću, nakon strijeljanja izvađeno je srce. Ubijeno je devet Hrvata i jedan Srbin koji se iz Zenice sklonio u Dusinu.
U Odjelu za ratne zločine državnog Tužiteljstva dovršava se istraga oko ubojstva zapovjednika HVO-a Zvonka Rajića, kojemu su pripadnici Armije BiH, prema navodima svjedoka, izvadili srce, te još devetero civila i vojnika, ali i zapovjedne odgovornosti Patkovića. Riječ je osobi koja se pred Haaškim sudom spominjala u postupku protiv generala Hadžihasanovića, Alagića i Kubure, ali je utvrđeno kako on nije počinio taj zločin, što ga ne amnestira zapovjedne odgovornosti.
Za vrijeme akcije i opkoljavanja sela zarobljeni su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i približno 40 civila. Zapovjednik HVO-a je otet te je ubijena njegova pratnja. Među 10 ubijenih bilo je pet članova obitelji Kegelj – Draženko Kegelj, Mladen Kegelj (mučen i ubijen), Niko Kegelj, Stipo Kegelj i Vinko Kegelj – te Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić te Vojo Stanišić.
Za taj zločin na 14 godina zatvora osuđen je Vehid Subotić zvani Geler. On je izdvojio osam civila hrvatske nacionalnosti, sproveo ih do jedne kuće i naredio pripadnicima čete da ih ubiju.
