Treća nedjelja došašća u našim se krajevima tradicionalno obilježavala kao “materice” – dan posvećen majkama. Ovaj narodni i crkveni običaj bio je jedan od najsvečanijih i najradosnijih dana prije Božića, ali je, nažalost, u mnogim sredinama danas gotovo zaboravljen.
Običaj čestitanja i darivanja
Na materice je bilo uobičajeno da muškarci čestitaju blagdan ženama, a djeca svojim majkama, bakama, tetkama, ali i drugim rođakinjama te susjedama. Nakon čestitanja, “čestitari” bi dobili simbolične darove poput oraha, lješnjaka, badema, jabuka, smokava, vunenih čarapa, rakije ili drugih domaćih proizvoda, dok se u novije vrijeme darovi najčešće svode na slatkiše.
Djeca bi pritom često izgovarala ili pjevala stare brojalice koje su se prenosile s koljena na koljeno. Jedna od njih glasi:
Faljen Isus, gazdarice!
Čestitam ti materice!
Ja sam došo znaš, da mi nešto daš.
Ja sam došo priko mora,
da mi dadeš koji oraj,
snašla me je neka muka,
daj ti meni i jabuka.
Ja sam došo priko strane,
da mi dadeš malo hrane.
Ja sam došo priko polja,
da ti bude bolja volja.
Vidio sam i ovaca,
da mi dadeš i novaca,
a i sira kad bi dala,
reko bi ti puno fala,
jer su danas materice,
moja draga gazdarice…
Očići, sljedeće nedjelje
Nastavak ovog običaja prati i sljedeća nedjelja, poznata kao “očići”, kada se sličan način čestitanja primjenjuje na očeve. Nekada neizostavni dijelovi došašća, materice i očići danas su potisnuti u drugi plan, dok se u našu svakodnevicu sve češće uvlače novi, uvozni običaji poput Halloweena.
Vrijednost tradicije i sjećanja
Stariji ljudi, poput bake Kaje, svjedoče o nekadašnjem raspoloženju u selima, kada bi djeca od ranoga jutra obilazila kuće, simbolično “zarobila” materinu odjeću i ne bi otišla sve dok ne bi dobila dar. Tada su i najskromniji pokloni imali ogromnu vrijednost, a sam čin čestitanja bio je prilika za iskazivanje poštovanja prema majkama i ženama općenito.
Unatoč modernim utjecajima, još uvijek postoje krajevi u kojima se ovi običaji njeguju i čuvaju. Za one koji ih se sjećaju, materice su važan dio identiteta i kulturne baštine – posebnost koja svjedoči o bogatstvu naših tradicija i obiteljskih vrijednosti u vrijeme došašća.
