Dragica Jurić iz Žepča prva je žena u Bosni i Hercegovini koja je postala profesionalna vozačica autobusa, i to s iskustvom koje broji impresivnih 24 godine.
Majka troje djece, Dragica je od malih nogu osjećala ljubav prema ovom zanimanju, a odabrala je i karijeru u obiteljskom prijevoznom biznisu, što joj je omogućilo da uči od najboljih mentora – svojih vlastitih roditelja. S vremenom, ova hrabra žena, koja je u početku radila kao kondukter, odlučila je usmjeriti svoju strast prema vožnji i položiti za vozačku dozvolu za D kategoriju.
„Nakon škole počela sam raditi kao kondukter, ali ubrzo sam se zainteresirala za vožnju. To je bila prirodna želja, a kada sam položila D kategoriju, bila sam oduševljena – bilo je fantastično“, prisjeća se Dragica, naglašavajući da su joj početni izazovi, poput prilagodbe na dužinu vozila, ubrzo postali rutina.
Iako u početku nije bilo lako, Dragica je s vremenom stekla sigurnost, a kilometar po kilometar postajala je sve iskusnija. Njen uspjeh nije samo rezultat njenih vozačkih vještina, već i odgovornosti koju pokazuje prema putnicima i obitelji. Zbog čestih i dugih putovanja, gdje su dani provedeni na cesti mogli trajati i po desetak dana, Dragica je morala balansirati između ljubavi prema svom poslu i obiteljskim obavezama. Unatoč izazovima, nikada nije požalila jer je osjećala da posao čini nešto veliko i značajno. „To me ispunjavalo, iako mi je obitelj nedostajala. Bilo je teško, ali uvijek sam išla s ponosom“, kaže Dragica.
Njena odlučnost i stručnost za volanom brzo su impresionirali putnike, iako je prvobitno nailazila na iznenađene i skeptične poglede. „Kada sam se pojavila na peronu, putnici su se iznenadili, često su me pitali gdje je vozač. Kada im kažem da sam ja, ponekad nisu vjerovali, ali mnogi su bili ugodno iznenađeni i rekli da im je čast voziti se sa ženom“, priča Dragica, smijući se dok se prisjeća tih trenutaka.
Kroz svoju karijeru, Dragica se susretala i s različitim anegdotama i izazovima. Jedna od najsmješnijih bila je vožnja od Slavonskog Broda do Zagreba, gdje je njen kolega nakon vožnje primijetio da su putnici na autobusu bili „blijedi“ od straha, što je izazvalo smijeh među svim prisutnima.
Iako je vožnja bila puna izazova, Dragica je uvijek imala podršku kolega i obitelji. „Nikada nisam osjetila da se pravi razlika između mene i mojih muških kolega. Uvijek su me poštovali i pomagali, a često su bili ponosni kad su mogli reći da voze sa ženom“, naglašava Dragica.
Dragica se također prisjeća zanimljivih situacija u kojima je, vozeći u drugom stanju, izazivala čuđenje kod policije i carine, koja je obratila posebnu pažnju na njenu vožnju. Ova neobična situacija, kaže Dragica, bila je još jedan dokaz da žene mogu uspješno obavljati posao u industriji koja je tradicionalno bila rezervirana za muškarce.
Na pitanje jesu li žene bolji vozači, Dragica ima jasan odgovor: „Mi smo pažljivije, više pazimo na detalje i nježnije smo u vožnji. I kolege su dobri, ali mi imamo posebnu intuiciju za to“, zaključuje Dragica, dodajući da nije moguće govoriti o sigurnoj vožnji bez podrške kolega zaduženih za održavanje vozila.
Kroz njen primjer, Dragica Jurić i druge žene u Bosni i Hercegovini pokazuju da žene mogu uspješno obavljati posao u bilo kojoj industriji, uključujući onu koja se tradicionalno smatrala „muškom“. Biti dama za volanom nije samo izazov, već i prilika da pokažu snagu, stručnost i strast prema svom pozivu.
