Napadi panike su jedan od najčešćih psihičkih poremećaja koje posebno pogađa mlade, uglavnom srednjoškolce, ali se ta dobna granica spušta, pa se javljaju već kod djece u osnovnoj školi.
Iako sami po sebi nisu opasni, literatura kaže da je to jedan od najgorih stanja koje čovjek može doživjeti tokom života. Napad panike je iznenadni osjećaj vrlo jakog straha i uplašenosti, odnosno osjećaj nelagode koji sa sobom nosi niz psihosomatskih simptoma. Uobičajeno, panični napadaji se manifestiraju slično tjelesnim reakcijama na stvarnu opasnost premda ona u takvim slučajevima ne postoji. Oni katkad nastupaju u situacijama kojih se osoba od ranije boji, ali se mogu javiti i bez vidljivog uzroka. Netko ga može doživjeti samo jednom i nikad više, a nekad se kod osobe pojavljuju tako često da se vremenom razviju u panični poremećaj.
No, zabrinjava činjenica se broj paničnih napada konstantno povećava. Nije bitno ni u kojoj zemlji živite niti kakav vam je materijalni i društveni status. Ni Bosna i Hercegovina ne zaostaje za ovom pošasti. Sve je više mladih koji pate od nekog oblika psihičkog poremećaja, depresije, anksiozno-depresivnog poremećaja, napada panike. To nisu samo puka nagađanja. O tome govore brojevi izdatih recepata, odnosno lijekova za tu vrstu poremećaja, što su podaci Agencije za lijekove i medicinska sredstava BiH, ljekarnih, ali i podaci medicinskih ustanova, hitne pomoći, domova zdravlja.
U Zavodu za Hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo kažu da je su na te slučajeve već odavno navikli, te da imaju redovne pacijente. O ovom temi razgovarali smo sa doktorom medicine Ajdinom Begovićem iz Službe za hitnu medicinsku pomoć Doma zdravlja Bugojno, te pitali je li povećan broj slučajeva paničnih napada.
– Da, uvidom u protokole Službe hitne pomoći Bugojno, uočen je povećan prilv mladih osoba sa simptomatologijom paničnih napada. Događaju se vrlo često, nekoliko slučajeva u sedam dana. Simptomi paničnog napada su šaroliki, ali oni tipični koji dovode pacijente u Službu hitne medicinske pomoći su ubrzan srčani puls, preznojavanje, osjećaj “preskakanja” srca, osjećaj bespomoćnosti i straha, ubrzano disanje, osjećaj da osoba umire i slično. U toku paničnog napada pacijenti se zbog kardiovaskularnih simptoma dodatno uplaše da se radi o nekom organskom oboljenju, najčešće misle da imaju srčani udar – kaže doktor Beganović.
S obzirom na to da je Bugojno manji grad, s manje stanovnika, podatak da svakog tjedna zaposlenici Hitne pomoći imaju nekoliko slučajeva teških napada panike je zaista zabrinjavajući. No, Bugojno se po tome nimalo ne izdvaja od drugih gradova, u BiH, Europi, svijetu. Često ih u Hitnu pomoć dovode roditelji, ali nekada nisu u stanju ni dovesti ih jer se osoba “oduzme”, ne može hodati niti stajati na nogama. U tim slučajevima, zaposlenici Hitne pomoći vozilom “jure”, zatim trče na datu adresu, jer u tim trenucima nitko ne zna što se sa djetetom događa, te je li nešto puno ozbiljnije u pitanju.
– Teško je odmah razlikovati panični napada od nekog drugog što psihijatrijskog što somatskog stanja, ali svakako, mi smo dobro obučeni i dužni svakom pomoći, odgovoriti na svaki poziv. Osoba se detaljno pregleda, uradi se kompletna dijagnostika, te ako su svi vitalni parametri zadovoljavajući, daje se neko blago sredstvo za smirenje, te osoba bude bolje. Onda znamo da se radi o paničnom napadu. Osoba se čak često sama smiri kada vidi tim Hitne pomoći. Osjeća se sigurnije – kaže doktor Beganović.
No, kako kaže, ako to utječe na kvalitetu života preporučuje se liječnički pregled i dalja obrada prema indikacijama. Ukoliko se stanje ponavlja indiciran je pregled psihijatra koji će na osnovu kriterijuma dati konačnu dijagnozu i dalje smjernice, odnosno redovnu terapiju. Na pitanje zašto je zadnjih godina došlo do velikog broja slučajeva paničnih napada, sugovornik Faktora kaže:
“Razlozi povećanja su brojni, ali kao jedan od najvažnijih bih istaknuo to što su se ljudi otuđili jedni od drugih i od prirode pa sve svoje trigere i probleme (koji eventualno i dovode do paničnih napada) ne pričaju svojim najbližim, vjerojatno zbog bojazni od izdaje i stigme, a što bi zasigurno doprinijelo smanjenju svih duševnih poremećaja, a čija incidenca nažalost rapidno svakodnevno raste.
“Nekada se o paničnim napadima nije ni pričalo. Čak ni liječnici nisu bili dovoljno upoznati s tim poremećajem, pa su pacijente slali na brojne pretrage pokušavajući pronaći uzrok. S druge strane, i kada se ustanovi da osoba pati od paničnog poremećaja, to se smatralo velikim stidom. Osoba bi bila stigmatizirana, “luda”, pa čak i među obitelji. Srećom, to danas nije tako. O tome se sve više priča. Poznate, javne ličnosti, glumci, pjevači, influenceri, priznaju da pate od nekih od psihičkih poremećaja i dijele svoja iskustva na društvenim mrežama , kao i savjete. Gotovo da nema serije ili filma na Netflixu da neko od likova ne pati od depresije, agorafobije, paničmih napada. Postavlja se pitanje je li to postala svojevrsna “moda” i “furka” među tinejdžerima.
– Sigurno da ima slučajeva, nažalost, gdje adolescenti koriste takve stvari kao instrument za skretanje pažnje, za manipulaciju nad roditeljima, emotivnim partnerima, prosvjetnim radnicima i svim ljudima svog socijalnog miljea, ali sa druge strane i objektivno evidentan je veći broj pacijenata, mladih i adolescenata sa ovim tegobama. Kao što sam već rekao, mi smo dužni svima pomoći i uvijek ćemo to uraditi – zaključuje za Faktor doktor medicine Ajdin Beganović.