Grad se kao i čovjek najživlje upoznaje dok se budi…nespreman i iskren, u vrijeme odvajanja noći od dana, jutarnje molitve i prve zrake sunce…
..moj prvi honorarni posao, rad u trafici kod crkve, pružao je bljesak života i susret s ljudima koji se može doživjeti samo ranom zorom, kroz prozor koji gleda njihov sneni svijet kojim žure u novi dan…trafike se otvaraju jako rano, dok je još mrak, prije svih koji će trebati duhan, nove vijesti i osmrtnice, maramice i gume za žvakanje…dok se poslažu nove tiskovine i napune rafe s cigarama, naredaju bonovi za mobilne i podignu erotske novine iznad nivoa očiju djece, prokuha džezvica s vodom na rešou…dok popijem kavu, na posao odu svi koji rade u drugom gradu…ovi iz šumarije, ministarstva, prosvjetari, policija i garda…skoro ostanem bez sitnog novca dok se župnik fra Mato radosno osmjehne s druge strane pulta, kupi novine i šteku cigara, pogura me s kovanicama i zamakne kod Brace u kafanu…poslije čitam dnevne novine, čekam radnice iz Doma zdravlja, Vatrostalne, Pošte…prolaze djeca u školu, teta Julinka nosi tri kese iz Delikstesa, a Suada Cekićka našminkana kao za neki noćni sat i doček Nove Godine, pita jel stigla nova “Arena”…kad Marica Dominović isprati prvu gužvu u lokalu, nas dvije kafenišemo i pričamo o svemu…smijemo se Peri koji nas svaki dan vaga za dve kune, tračamo bahate ljude koji čekaju da im radnica iz trgovine kod Znahora u gepek odnese gajbu pive i kisele, dogovaramo se šta ćemo za doručak i čekamo Stevu Marića da nam ode po hranu, popravi nam jutro, sliku zavičaja i ostatak dana…on kruži po nekoliko puta, svima za dobro i da mu prođe dan…pamtim ga iz dana dok je išao na posao, u proljeća dok je zbog odmarališta poduzeća “Tisovac” išao u Herceg Novi…na stolu svake radnice u firmi, sutradan je osvanula grana svježih mimoza…ispunjavao me rad u trafici, puls mog grada u rana jutra dok je sve pospano i čisto…novinski članci iz dalekih redakcija svijeta i moji ljudi, bliski i najbolji!
