Jedan popularni tokijski pub našao se u središtu međunarodne pozornosti nakon što je uveo neuobičajeno pravilo – zabranu ulaska gostima starijima od 39 godina. Odluka je izazvala burne reakcije javnosti i otvorila raspravu o granicama između poslovne politike i dobne diskriminacije.
Riječ je o izakayi Tori Yaro Dogenzaka, tipičnom japanskom pubu s pristupačnim cijenama, smještenom u užurbanoj četvrti Shibuya. Od početka 2026. godine na ulazu lokala stoji obavijest da je ulaz dopušten isključivo osobama u dobi od 29 do 39 godina, odnosno mlađima od 40.
Postoje iznimke, ali odluku donosi osoblje
Iako pravilo na prvi pogled djeluje strogo, postoje određene iznimke. Osobe starije od 40 godina mogu ući u lokal ako su u društvu barem jedne mlađe osobe koja ispunjava dobni kriterij, ili ako su članovi obitelji zaposlenika, njihovi prijatelji ili poslovni partneri. Konačnu odluku o ulazu donosi osoblje na vratima, koje procjenjuje hoće li se gosti uklopiti u glasnu i dinamičnu atmosferu po kojoj je pub poznat.
Objašnjenje vlasnika i reakcije javnosti
Iz uprave lokala poručuju kako je cilj ove mjere usklađivanje očekivanja gostiju s karakterom prostora. Pub je poznat po jednostavnom uređenju, niskim cijenama i izrazito bučnoj, veseloj atmosferi, koja je tradicionalno privlačnija mlađoj publici.
– Naši su gosti uglavnom mlađi, a upravo stariji posjetitelji najčešće se žale na buku i gužvu – izjavio je Toshihiro Nagano, glasnogovornik lanca kojem pub pripada.
No, odluka je izazvala lavinu kritika na društvenim mrežama i internetskim forumima. Kritičari upozoravaju da se radi o obliku diskriminacije na temelju dobi te ističu da kronološka dob ne mora nužno odražavati nečiju energiju, ponašanje ili spremnost na sudjelovanje u živahnom društvenom okruženju.
Širi kontekst i otvoreno pitanje
Iako je formalno uvođenje gornje dobne granice rijetkost, neslužbene prakse favoriziranja mlađe publike nisu nepoznate u dijelovima Azije. U pojedinim četvrtima Seula, poput Hongdaea, Itaewona i Gangnama, klubovi i barovi često preferiraju mlađe goste, a starije osobe ponekad se odbijaju bez jasnog objašnjenja.
Dok vlasnici lokala ovakve poteze brane pravom na slobodno poslovanje i marketinško pozicioniranje, dio javnosti upozorava na opasnost normalizacije dobne diskriminacije. Ostaje otvoreno pitanje gdje je granica između oblikovanja željene atmosfere i neopravdanog isključivanja cijelih dobnih skupina – te treba li takve prakse zakonski regulirati.