Patrick Ilić (10) iz Zagreba, učenik petog razreda Osnovne škole Julija Klovića, uskoro će po drugi put donirati svoju kosu kako bi se od nje izradila perika za djecu oboljelu od malignih bolesti. Riječ je o dječaku koji već godinama strpljivo pušta kosu, čekajući da naraste potrebnih 30 centimetara, koliko je minimalno potrebno za donaciju.
„Kao mali sam zbog epilepsije bio u bolnici. Ja se toga baš i ne sjećam, ali mi je mama puno puta pričala o bolesnoj djeci i tada sam počeo razmišljati kako im mogu pomoći“, priča Patrick dok mu mama Dina pažljivo veže dugu, plavu kosu u pundžu.
Ideja o doniranju kose došla je sasvim spontano. Patrickova mama na internetu je vidjela da udruga Krijesnica prima donacije kose od koje se izrađuju perike za djecu koja zbog kemoterapija ostaju bez nje.
„Mislio sam da dečkima to možda i nije toliki problem, ali znao sam da su curice jako tužne kad nemaju kosu. Tada sam odlučio – pustit ću kosu i donirati je. Neka jedna curica opet bude sretna“, iskreno govori Patrick.
Ovo mu nije prvi put da čini ovako veliko djelo. Prvu donaciju kose napravio je sa samo šest godina, kada je s majkom posjetio udrugu Krijesnica.
„Pokazali su mi popis djece koja čekaju perike. Bio je ogroman. Rekli su mi i da im treba mjesec dana da sašiju jednu periku. Kad sam prvi put odrezao kosu, bio sam jako ponosan, a mama je plakala“, prisjeća se dječak.
Patrickova mama Dina s ponosom ističe da njezin sin od malih nogu uči empatiji i zahvalnosti. Njihova obitelj prošla je težak period kada je Patrick s tri godine imao čak 20 epileptičnih napada u jednom danu, nakon čega je više od mjesec dana proveo u bolnici.
„Tamo sam shvatila koliko je život krhak i koliko su neka djeca i obitelji suočeni s teškim sudbinama. Od tada učim Patricka da pomaže drugima i cijeni ono što ima“, kaže Dina.
Danas je Patrick zdrav, veseo i razigran dječak koji voli košarku i druženje s prijateljima. Iako se ponekad susreće s nerazumijevanjem zbog duge kose, ne odustaje od svoje odluke.
„Neki mi kažu da se ošišam, ali ja ne želim. Kad im kažem da to radim za bolesnu djecu, onda me pohvale“, kaže Patrick, dodajući kako mu je najvažnija podrška najboljeg prijatelja.
Nakon ove donacije planira kratku pauzu, ali već sada zna da ovo neće biti posljednji put da pomaže na ovaj način.
„Kad budem stariji i budem se mogao sam brinuti o kosi, opet ću je pustiti i donirati“, odlučno zaključuje mali heroj.
Njegova najveća želja je da što više ljudi donira kosu i barem jednom djetetu vrati osmijeh na lice.